STRUKE:

Martinet, André

ilustracija
MARTINET, André

Martinet [maʀtinε'], André, francuski lingvist (Saint-Alban-des-Villards, Savoja, 12. IV. 1908Châtenay-Malabry, Hauts-de-Seine, 16. VII. 1999). Nakon završetka studija germanistike i opće lingvistike u Parizu (slušao je J. Vendryèsa i A. Meilleta) bio na duljim studijskim boravcima u Njemačkoj i u Danskoj (ondje se zbližio s O. Jespersenom i osobito L. Hjelmslevom). Zarana je upoznao Saussureov nauk o jeziku i metodologiju praške fonološke škole, a njihove će zasade dalje razvijati inzistirajući na komunikacijskoj funkciji jezika i pertinentnosti funkcije jezičnih elemenata. Njegova druga doktorska teza Fonologija riječi u danskom (Phonologie du mot en danois, 1937) prvi je sustavan i iscrpan opis fonologije nekoga jezika. Od 1938. bio je voditelj studija na prvoj katedri za fonologiju u svijetu osnovanoj na École Pratique des Hautes Études (É.P.H.É.). Kao ratni zarobljenik u njemačkom logoru, među francuskim časnicima proveo je jednu od najtemeljitijih anketa o francuskom izgovoru i fonologiji (Izgovor suvremenoga francuskog – La Prononciation du français contemporain, 1945). Od 1947. do 1955. bio je profesor lingvistike na Columbia University u New Yorku, kamo je prenio europske metode istraživanja jezika, ali se i sam izravno upoznao s pristupima jeziku E. Sapira, L. Bloomfielda i dr.; uređivao je časopis Word (1947–60). Od 1955. ponovno je, do umirovljenja, bio profesor lingvistike na Sorbonnei (te od 1957. i voditelj studija na katedri za strukturalnu lingvistiku na É.P.H.É.). Nastojeći stvoriti most između europske i američke lingvistike i pomiriti »tradicionalnu« lingvistiku i strukturalizam, polazeći od Saussureova nauka i ideja praške škole, Martinet je razvio svoj vlastiti »funkcionalni« i »realistički« pristup u proučavanju jezika (pokrenuo je funkcionalistički časopis La Linguistique i bio mu glavni urednik). Osim značajnih prinosa općoj i opisnoj fonologiji (Fonologija kao funkcionalna fonetika – Phonology as Functional Phonetics, 1949) objavio je temeljno djelo posvećeno dijakronijskoj fonologiji (Ekonomija glasovnih promjena – Économie des changements phonétiques, 1955) u kojem su prvi put fonološke promjene prikazane kao podložne zakonitostima sustava. Pregled svojih pogleda na jezik i njegovo proučavanje izložio je u Osnovama opće lingvistike (Éléments de linguistique générale, 1960). Lingvistiku je obogatio time što je uveo i obrazložio pojam dvostruke artikulacije ljudskoga jezika, jasno razgraničio riječ i srodne pojmove, razradio pojam jezične ekonomije, inzistirao na komunikacijskoj funkciji jezika, na onome što je relevantno za funkcioniranje elemenata u jeziku i kako oni funkcioniraju, objasnio je ulogu izbora u prenošenju obavijesti. Druga značajnija djela: Funkcionalni pogled na jezik (Functional View of Language, 1962), O francuskom bez uvijanja (Le Français sans fard, 1969), Studije o funkcionalnoj sintaksi (Studies in Functional Syntax, 1974), Razvoj i rekonstrukcija jezikâ (Évolution et reconstruction des langues, 1975), Francuska funkcionalna gramatika (Grammaire fonctionnelle du français, 1979), Opća sintaksa (Syntaxe générale, 1985).

Citiranje:
Martinet, André. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39161>.