struka(e):

martolozi (tur. < novogrč. ἀρματολοί: naoružani ljudi) (također martalosi i armatoli), pripadnici voj. postrojba koje su Osmanlije ustrojili u pograničnim područjima svoje države na Balkanskome poluotoku. U izvorima se spominju od XV. st. (Poljički statut). U početku su ih novačili među domaćim kršć. seljačkim stanovništvom; poslije je među njima bilo sve više muslimana, pa poč. XIX. st. nije više bilo kršćana martoloza. Služili su kao pješaci, konjanici i šajkaši (na Dunavu). Imali su obvezu čuvati putove i klance, štititi granice (kadšto kao posada u gradovima), prikupljati obavještajne podatke, četovati u neprijateljskim zemljama te biti prethodnica osman. vojskama u ratnim pohodima, os. u XVI. i XVII. st. Uživali su znatne povlastice: nisu davali spahijama feud. rentu, bili su potpuno ili djelomice oslobođeni drž. nameta i imali su široku unutrašnju samoupravu. Bilo ih je u Crnoj Gori, Hercegovini, Bosni i Hrvatskoj, i to ne samo na granicama prema Veneciji i Austriji nego i u unutrašnjosti. Martolozi su katkada, zbog veće plaće, prelazili u službu Mletaka, odn. Austrije; ti su martolozi bili u posebnim jedinicama za borbu protiv osman. martoloza.

Citiranje:

martolozi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/martolozi>.