Martonić, Andrija, hrvatski časnik u austrijskoj vojsci (Raab, Austrija, 1768 – Beč, 7. III. 1855). Nakon završene inženjerske akademije u Beču, stupio 1784. u vojnu službu kao kadet inženjerijskoga korpusa. God. 1786. promaknut u potporučnika, 1788. u natporučnika. Prvo ratno iskustvo stekao u austro-turskom ratu (1788–91) na ratištima u Hrvatskoj. God. 1789. sudjelovao je u bitki kraj Beograda, a 1790. kraj Cetingrada. Iste godine bio je promaknut u satnika. U razdoblju od 1793. do 1796. služio u Pijemontu, a nakon dolaska Dalmacije pod habsburšku vlast (1797) u Dalmaciji. Zbog pokazane hrabrosti u austro-francuskom ratu (1799–1801), osobito tijekom obrane Ancone, bio je promaknut u bojnika. Od 1801. do 1805. služio je u Veneciji, gdje je nadzirao fortifikacijske radove, a od 1806. do 1809. u Beču. God. 1808. bio je promaknut u pukovnika i postavljen za zapovjednika minerske pukovnije. Čin general bojnika stekao je 1813., a 1836. postao je i satnik carske garde. Stekao čin generala topništva, 1841. odlikovan, a 1850. umirovljen.
