Masina [mazi:'na], Giulietta, talijanska glumica (San Giorgio di Piano, 22. II. 1920 – Rim, 23. III. 1994). Studirala je književnost, glumila u amaterskom kazalištu, a poznata je postala 1943. humorističkim programom na radiju kojemu je scenarist bio njezin budući suprug F. Fellini. Na filmu prvi put nastupila u djelu Paisà (1946) R. Rossellinija, a za drugu ulogu, u filmu Bez milosti (Senza pietà, 1947) A. Lattuade, dobila je talijansku godišnju nagradu Nastri d’argento. Od 1950. karijera joj je uglavnom bila vezana za Fellinijeve filmove u kojima je tumačila pučke likove koje pretežito obilježavaju osjećajnost, prostodušnost i dobrota, a interpretacije joj odlikuju iznimne mimičke sposobnosti, dar tvorbe suptilnih komičkih efekata i izražavanje tragičnosti života, zbog čega je, nakon filma Cesta (La strada, 1954), stekla ugled »ženskoga Chaplina«. Za ulogu u filmu Svjetlosti varijetea (Luci del varietà, 1950) Fellinija i A. Lattuade dobila je nagradu Nastri d’Argento za glavnu ulogu; istu nagradu kao i nagradu u Cannesu dobila je za film Cabirijine noći (Le notti di Cabiria, 1957). Od 1969. pretežito nastupala u kazalištu i na televiziji. Ostale značajnije uloge: Giulietta i duhovi (Giulietta degli spiriti, 1965) i Ginger i Fred (Ginger e Fred, 1986) – oba F. Fellinija, Europa ’51 (1952) R. Rossellinija.