Matafari, hrvatska plemićka obitelj iz Zadra. Rodonačelnik obitelji vjerojatno je bio Matafar, u poznijoj dobi redovnik samostana sv. Krševana, koji je živio u drugoj polovici XI. st. Rodoslovlje obitelji pouzdano se može pratiti od 1201., kada se spominje Vučina Prestancijev, od kojega potječe nekoliko obiteljskih grana. Među njegovim potomcima u javnom životu Zadra osobito su se isticali Preste i Vučina, gradski suci te vijećnici zadarskoga plemićkoga vijeća u izbjeglištvu, nakon neuspjele pobune protiv Mletačke Republike 1242–47. Potkraj XIII. st. u Zadru su djelovali odvjetnik Miha (1289) te Vučina, koji je bio svjedok u potpisivanju mira između Jurja I. Bribirskoga i Mlečana 1294. U XIV. st. Matafari su bili istaknuti pobornici anžuvinske vlasti te protivnici Mletačke Republike. Među zadarskim plemstvom isticali su se bogatim zemljoposjedima u hrvatskom zaleđu i na otocima. Početkom XIV. st. djelovali su braća Guido i Petar, prvi kao sudac (1317. i 1318), a drugi kao odvjetnik samostana sv. Nikole (1319–29) i prokurator franjevaca u Hrvatskoj (1341–42). Guidovi sinovi bili su zadarski nadbiskup Nikola, zatim Demetrije, biskup Pićna (1345–54) i Nina (1354–87), te Vučina, čiji je sin Petar bio zadarski nadbiskup 1376–1400. Za anžuvinske vlasti članovi obitelji Matafari zauzimali su ugledne položaje u javnom životu Zadra. Početkom XV. st. braća Guido i Ludovik te njihov rođak Marin dobili su od Ladislava Napuljskoga u posjed otoke Korčulu, Vis, Hvar, Brač i Cres, ljubački distrikt i Novigrad. Kako nisu imali muških potomaka, ti su posjedi ubrzo pripali mletačkim vlastima. Od XVI. st. podatci o članovima obitelji Matafari sve su rjeđi u izvorima, što govori o slabljenju njihova utjecaja u Zadru.
