Matijašević, Marijan, hrvatski književnik (Aljmaš, 8. V. 1910 – Zagreb, nakon 8. V. 1945). Studij šumarstva završio u Zagrebu te kao šumarski inženjer radio u različitim mjestima, 1941–43. bio je tajnik veleposlanstva NDH u Bratislavi, a potom je radio u Ministarstvu šumarstva i rudarstva u Zagrebu. Nakon ulaska partizana odveden je i vjerojatno smaknut u Maksimiru ili Rakovu Potoku. Pjesmama se javio u Lirici šestorice (1931) i antologiji Hrvatska moderna lirika (1933). Objavio je samostalne pjesničke zbirke I licu gnjevnom (1936) i Nemir samoće (1941), u rasponu od socijalne do intimističke lirike. Pisao je i novele, koje je tiskao uglavnom u Spremnosti, a za dramu U brodolomu 1944. dobio je Demetrovu nagradu. Rukopis njegove drame Aljmaš pronađen je 1990. u Slavonskom Brodu.
