Mauron [mɔʀ'], Charles, francuski esejist i književni kritičar (Saint-Rémy-de-Provence, 27. VI. 1899 – Aix-en-Provence, 4. XII. 1966). Diplomirao prirodne znanosti u Marseilleu, gdje je neko vrijeme bio sveučilišni predavač kemije. Posvetivši se proučavanju književnosti, napisao je niz kritičkih studija i eseja u kojima je primjenjivao psihoanalitički pristup u književnoj analizi, stekavši ime utemeljitelja tzv. psihokritike: Mračni Mallarmé (Mallarmé l’obscur, 1941), Nesvjesno u Racineovu djelu i životu (L’Inconscient dans l’œuvre et la vie de Racine, 1957), Od opsjedajućih metafora do osobnoga mita: uvod u psihokritiku (Des métaphores obsédantes au mythe personnel: introduction à la psychocritique, 1963), Posljednji Baudelaire (Le Dernier Baudelaire, 1966). Na francuski je prevodio djela L. Sternea, E. M. Forstera, D. H. Lawrencea, V. Woolf.
