mazohizam.
1. U užem smislu, psihoseksualni poremećaj (→ parafilija) kod kojeg se spolno zadovoljenje očituje pri doživljajima podčinjenosti, patnje i boli. Pojam je potkraj XIX. st. skovao Richard von Krafft-Ebing prema prezimenu Leopolda von Sacher-Masocha, čija prozna djela tematiziraju iskustva takvih osjećanja. Najvjerojatnije ga uzrokuju traume u djetinjstvu (jaka roditeljska disciplina i kontrola, seksualno zlostavljanje i dr.), a psihijatrijski se liječi ako mazohistu predstavlja neželjeni stres ili rizik od ozljeda i smrtnog ishoda. Ako mazohizam prati patološko uživanje u nanošenju boli i patnje (→ sadizam), riječ je o tzv. sadomazohizmu.
U širem smislu, mazohizmom se smatra uloga unutar konsenzualnoga, nepatološkoga sadomazohističkog odnosa između »mazohista« i njegova komplementarnog partnera »sadista«, kojega je cilj poigravanje odnosima moći (ponekad i reverzibilno), uz poštovanje granica nanošenja boli. U takvom obliku ne drži se poremećajem, već sastavnicom tzv. kulture sadomazohizma ili BDSM-a (akronim od engl. Bondage, Discipline/Dominance, Submission/Sado-, Masochism).
2. Općenito, sklonost samokažnjavanju, odn. uživanje u doživljavanju patnje, potlačenosti, poniženja i krivnje.
