struka(e):

Melanezija (grč. μέλας: crn, taman + νῆσος: otok), zajednički naziv za otočne skupine u središnjem i jugozapadnom dijelu Tihog oceana; oko 960 000 km² s više od 7 milijuna stanovnika. Obuhvaća otok Novu Gvineju s obližnjim otocima (otočja D’Entrecasteaux, Louisiade), Bismarckove otoke, Salomonske otoke i otočje Santa Cruz, Nove Hebride s otočjima Banks i Torres (Vanuatu), Novu Kaledoniju i otočje Loyauté te otočnu skupinu Fiji. U osnovi su građeni od starih, uglavnom metamorfnih stijena, poslije nabranih i prekrivenih mlađim vulkanskim stijenama (andezit). Tropska i vlažna klima s neznatnim kolebanjima temperature (25 do 28 °C). Raširene su tropske kišne šume. Uzgaja se kokosova palma, sago-palma, banana, taro, batata, manioka, kakaovac, kava, šećerna trska. Izvozi se kopra, kava, šećer, riba, drvo, te rude kroma, nikla i mangana iz Nove Kaledonije, bakra i zlata iz Papue Nove Gvineje i zlata iz Fidžija. U novije doba razvija se turizam. Samostalne su države Fidži, Papua Nova Gvineja, Salomonski Otoci i Vanuatu. Francuskoj pripada Nova Kaledonija, a zapadni dio Nove Gvineje ili Papua (prije Irian Barat) ulazi u sastav Indonezije.

Citiranje:

Melanezija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/melanezija>.