Menac, Antica, hrvatska jezikoslovka (Split, 11. VII. 1922 – Zagreb, 24. IV. 2020). Diplomirala je slavistiku 1948. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na njem se zaposlila kao asistent 1949., doktorirala je 1959., za redovitoga je profesora izabrana 1973. Od 1961. do 1985. pročelnica Katedre za ruski jezik. Bila je dugogodišnja čelnica Međunarodne asocijacije profesora ruskoga jezika i književnosti. Za člana suradnika u JAZU (danas HAZU) izabrana je 1975., a za redovitoga 1988. Nagrađivana je domaćim i inozemnim odličjima. Znanstveno joj je polje vrlo široko, od slavistike, kontrastivne lingvistike, kontaktologije, leksikografije do frazeologije. Mnogobrojnim radovima i voditeljstvom frazeoloških projekata utjecala je na razvoj hrvatske frazeologije i utemeljenje u znanosti prepoznatljive zagrebačke frazeološke škole. Suautorica je i redaktorica Ukrajinsko-hrvatskoga ili srpskoga i Hrvatsko ili srpsko-ukrajinskoga rječnika (1979), Rusko-hrvatskoga ili srpskoga frazeološkoga rječnika (1979/80), Hrvatskoga frazeološkoga rječnika (2003) te pokretač i suautor serije Mali frazeološki rječnici s hrvatskim kao polaznim jezikom. Autorica je mnogih udžbenika ruskoga jezika zasnovanih na kontrastivnoj metodi.
