menadžerska revolucija, izraz kojim je američki sveučilišni profesor James Burnham u istoimenoj knjizi (Managerial Revolution, 1941) označio jačanje upravljačkih i tehničko-profesionalnih struktura u upravljanju poduzećima i navodni prijenos nadzora nad gospodarstvom i drugim društvenim poslovima s vlasnika kapitala na novu vladajuću elitu menadžera i tehničkih stručnjaka. Usporedno s time ide etatizacija i birokratizacija društva, te slabljenje demokratskih mehanizama nadzora. U tome se Burnham oslanja na razdvajanje funkcije vlasništva od funkcije upravljanja u kapitalističkim poduzećima, o čemu je već pisao Th. Veblen, kao i na uspon totalitarnih režima (fašizma i komunizma) te državnog intervencionizma u demokratskim društvima između dvaju svjetskih ratova. Pesimizam u pogledu budućnosti demokratskih poredaka izražavali su i drugi analitičari kapitalističkoga razvoja (npr. J. A. Schumpeter, F. von Hayek i drugi), ali je Burnham vjerovao da je takav razvoj neizbježiv i poželjan, a smjene društvenih elita normalan i opravdan mehanizam društvenog razvoja. Zato on dokazuje da je oligarhija prirodni oblik vladavine i pojavljuje se kao zagovornik etatizma, kojemu je osnova sposobna i bezobzirna politička elita.
