TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Menart, Janez

Menart, Janez, slovenski pjesnik i prevoditelj (Maribor, 29. IX. 1929Ljubljana, 22. I. 2004). Studij slavistike i komparativne književnosti završio u Ljubljani 1956. Kao urednik, dramaturg i prevoditelj radio je u Triglav filmu, na Radioteleviziji Ljubljana i u Mladinskoj knjizi. Od 1987. bio je redoviti član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. S C. Zlobecom, T. Pavčekom i K. Kovičem objavio je 1953. zbirku intimističke lirike Pjesme četvorice (Pesmi štirih), koja je označila raskid sa socrealističkom poetikom. Radikalnomu modernizmu 1960-ih i 1970-ih suprotstavljao se klasičnim poimanjem stiha i pjesme. Lucidna duhovitost, sarkastičnost i komunikativnost odlike su njegova pjesništva, kojim je privukao iznimnu pozornost čitatelja (Prva jesen, 1955; Novinski stihovi – Časopisni stihi, 1960; Bijela bajka – Bela pravljica, 1963; Semafori mladosti, 1963; Srednjovjekovne balade – Srednjeveške balade, 1973; Pod kužnim znamenjem, 1977; Razboji života – Statve življenja, 1979; Srednjovjekovne propovijedi i balade – Srednjeveške pridige in balade, 1990). Prevodio je pjesme engleskih i francuskih pjesnika (W. Shakespeare, R. Burns, G. G. Byron, F. Villon, A. de Musset, J. Prévert i dr.).

Citiranje:
Menart, Janez. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 28. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40079>.