struka(e):

menjševizam (rus. men’ševizm, prema men’šij: manji), politička struja u Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci, koja se javila s rascjepom stranke na njezinu II. kongresu u Londonu 1903. Na tom je kongresu došlo do polemike u vezi s idejno-organizacijskim ustrojem stranke, pri čemu se skupina na čelu s J. O. Martovom i P. B. Akseljrodom suprotstavila načelima monolitizma i centralizma te, nasuprot Lenjinovoj koncepciji elitističke avangardne kadrovske stranke profesionalnih revolucionara, zastupala ideju dobrovoljnosti članstva, masovnosti stranke, neobvezatnosti izravnoga rada u stranačkim ograncima, te ideju da socijalističkoj revoluciji mora prethoditi građanska. Pošto je Kongres većinu glasova dao lenjinističkoj struji, Lenjin je te protivnike nazvao menjševicima, tj. manjinašima. Isprva pogrdan naziv, poslije su ga prihvatili i Akseljrod, Martov, Fjodor Iljič Dan, Aleksandr Nikolajevič Potresov, Vera Ivanovna Zasulič i dr. te je postao uobičajena oznaka za razmjerno široku, premda ne posve jedinstvenu struju ruske socijaldemokracije, koja se javila kao unutrašnja oporba Lenjinovim boljševicima. Mogućnost legalnoga djelovanja u Rusiji nakon revolucije 1905. i umjereni program uskoro su od menjševika učinili brojniju i u Rusiji djelatniju skupinu. Do konačnoga raskida došlo je na VI. kongresu Ruske socijaldemokratske radničke stranke u Pragu 1912., kada su boljševici osnovali samostalnu stranku, premda veze s menjševicima nisu u potpunosti prekinute sve do jeseni 1917., nakon što su menjševici, koji su s eserima imali većinu u Petrogradskom sovjetu, odbili boljševistički poziv na novu revoluciju. Za Listopadske revolucije i strane intervencije među menjševicima je došlo do većega razilaženja. Tako je, npr., Martov u osnovi prihvaćao vodeću ulogu boljševika, ali se suprotstavljao metodama monolitne partijske discipline, koju je smatrao diktaturom, a Akseljrod je otvoreno zagovarao »moralnu intervenciju« svjetskoga socijalizma u ruske prilike. Nakon Listopadske revolucije popularnost im je znatno pala, a s zabranom stranke 1921. neki su menjševici (I. M. Majski, G. V. Čičerin, A. J. Višinski) pristupili boljševicima, a Martov, Dan i dr. su emigrirali.

Citiranje:

menjševizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/menjsevizam>.