Mesala Korvin, Marko Valerije (latinski Marcus Valerius Corvinus Messalla [ma:'rkus wale'ri·us korwi:'nus mes:a:'l:a]), rimski pisac i političar (?, 64. pr. Kr. – ?, prije 8. pr. Kr.). Školovao se u Ateni. U Rimu je vodio zamršen politički život: podupirao je atentatore na Gaja Julija Cezara, potom Marka Antonija te se naposljetku pridružio Oktavijanu Augustu. Jedan od zapovjednika u bitki kraj Filipa (42. pr. Kr.), kao konzul sudjelovao je u bitki kraj Akcija (31. pr. Kr.), a kao prokonzul ugušio pobunu u Akvitaniji (27. pr. Kr.). Pisao je memoare, filozofske i filološke rasprave, pjesme te govore. Na njegovo se govorničko umijeće osvrnuo Publije Kornelije Tacit u Dijalogu o govornicima; u fragmentima su mu sačuvani govori U obranu Liburnije (Pro Liburnia) i Augustu (Ad Augustum) te pamfleti Protiv Antonijeva pisma (Contra Antonii litteras), O Antonijevim statuama (De Antonii statuis) i O određivanju poreza Azije (De vectigalium Asiae constitutione). Njegovim su se komentarima povijesnih događaja služili povjesničari Plutarh i Gaj Svetonije Trankvil. Bio je utjecajan pokrovitelj umjetnosti; u Mesalinu književnom krugu djelovali su pjesnici Albije Tibul, nećakinja Sulpicija, Gaj Valgije Ruf, Emilije Macer i Ligdam (Lygdamus), a prijateljevao je i s Kvintom Horacijem Flakom. Podupirao je Publija Ovidija Nazona u njegovoj mladosti, čega se ovaj prisjetio u svojim djelima iz prognaničkog razdoblja. U tzv. Tibulovu zborniku (Corpus Tibullianum) posvećeni su mu jedna Tibulova elegija te Panegirik (Panegyricus Messallae) nepoznatog autora, u kojem su opjevani njegovi vojni uspjesi. Pripisivalo mu se genealoško djelo O rimskim obiteljima (De familiis Romanis), kojega je autor njegov rođak Marko Valerije Mesala Ruf.
