art déco

art déco [a:ʀ dekọ'] (skraćeno od franc. art décoratif: ukrasna umjetnost), pojam nastao nakon međunarodne izložbe dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. Kao pojava unutar moderne umjetnosti 1920–30 (često i do 1940), on je skup različitih težnji, često još vezanih uz secesiju (art nouveau) i Wiener Werkstätte, a prisutan je u svim područjima umjetničkoga oblikovanja života, pa i u graditeljstvu, te se očituje i kao kulturološka pojava. Posebna pozornost pridaje se unutarnjem uređenju prostora, plakatima, opremi knjiga, a slikarstvo i kiparstvo, osobito sitna plastika, poprimaju često ukrasnu (dekorativnu) funkciju, pri čemu se upotrebljavaju neobični i skupi materijali. Ozračje art décoa prisutno je u cijeloj Europi, u prvom redu u Francuskoj, i u SAD-u, gdje se posebno ističe u arhitekturi. U Engleskoj ono započinje tek 1930-ih i 1940-ih, a i Japan svoje izvozne proizvode izrađuje u maniri art décoa.

Stvaranje dekorativnih umjetnosti u ozračju art décoa u Hrvatskoj je 1920-ih prisutno gotovo na svim područjima oblikovanja (keramika, plakati, sitna plastika, scenografija itd.), a često je oblikuju znani umjetnici (T. Krizman, Lj. Babić, R. Tommaseo, B. Kocmut). U arhitekturi je art déco prepoznatljiv kao usputna, ali vrlo uočljiva pojava na više javnih objekata (D. Sunko, Hotel »Dubrovnik«, 1929., A. Keller, pročelje Name, 1928., oba u Zagrebu).