struka(e):
Metternich, Clemens Wenzel Lothar
austrijski knez, političar
Rođen(a): Koblenz, 15. V. 1773.
Umr(la)o: Beč, 11. VI. 1859.

Metternich [mε'təɹni], Clemens Wenzel Lothar, knez, austrijski političar (Koblenz, 15. V. 1773Beč, 11. VI. 1859). Nakon što je bio austrijski poslanik u Dresdenu, Berlinu i Parizu, 1809. imenovan je ministrom vanjskih poslova te je do 1848. bio tvorac austrijske vanjske politike, a s vremenom je dobio utjecaj i na unutarnju politiku. Vješt diplomat, uspio je odvojiti Napoleona I. Bonapartea od Rusije te mu omogućio ženidbu Marijom Lujzom, kćerju austrijskog cara. Sudjelovao je u Napoleonovu pohodu na Rusiju (1812), a istodobno je s ruskim carem dogovarao savez protiv Napoleona. Od 1813. bio je pokretačka snaga protunapoleonovske koalicije. Na Bečkom kongresu (1814–15) bio je središnja osoba i poticatelj »principa legitimizma« te sustava preuređenja Europe na temeljima konzervativizma; poučen iskustvom Francuske revolucije i ratova koji su iz nje proizišli, prihvatio je zajedno s drugim konzervativcima nužnost društvenih promjena i pokušao spriječiti ponovno izbijanje revolucije. Zbog toga, unatoč proglašenomu načelu legitimiteta (koji je pretpostavljao vraćanje na staro), konzervativci predvođeni Metternichom skrojili su potpuno novu kartu Europe, u kojoj se samo neke dinastije vraćaju na prijestolje, a ne poništavaju korisne reforme što ih je u osvojenim zemljama proveo Napoleon (ukidanje kmetstva, uvođenje građanskog zakonika i dr.). Kako bi spriječili izbijanje nove revolucije, uveli su do tada nepoznato načelo prava na intervenciju (druge države imaju pravo vojno reagirati na izbijanje revolucije u nekoj zemlji, jer je – prema iskustvu Francuske revolucije – ona prijetnja za sve njih). O tom se trebalo dogovoriti na kongresima Svete alijanse, koje je Metternich bio suosnivač. Bio je sudionik kongresa u Aachenu (1818), Troppauu (1820), Ljubljani (1821) i Veroni (1822), na kojima je dolazilo do sve većih sukoba interesa velikih sila. Postavši 1821. dvorski i državni kancelar svim je sredstvima pokušao spriječiti izbijanje revolucije. Tek je Bečka revolucija, 13. III. 1848., prisilila Metternicha na demisiju i odlazak u emigraciju. Kada se 1851. vratio u Austriju, nije više vratio nekadašnji politički utjecaj. Po njemu se razdoblje austrijske povijesti do 1848. zove Metternichovo doba, a poredak Metternichov sustav.

Citiranje:

Metternich, Clemens Wenzel Lothar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/metternich-clemens-wenzel-lothar>.