Mifune Toshiro, japanski glumac (Qingdao, Kina, 1. IV. 1920 – Tokyo, 24. XII. 1997). Sin fotografa, za II. svjetskog rata radio u fotoslužbi japanskoga ratnog zrakoplovstva, u Japanu za stalno od 1946. Isprva se pokušao zaposliti kao asistent snimatelja, no, snažnog i markantnog, angažirali su ga 1947. kao glumca u tvrtki Toho. Ulogom pljačkaša u filmu Na vrhu srebrne planine (Ginre no hate, 1947) Senkichija Taniguchija privukao je pozornost A. Kurosawe, koji mu je dodijelio važnu ulogu tuberkuloznoga gangstera u filmu Pijani anđeo (Yoidore tenshi, 1948). Time je počela njihova dugogodišnja suradnja (16 filmova u 18 god.), tijekom koje se Mifune glumački stalno razvijao unoseći u kodificiranu japansku glumačku tradiciju elemente moderne zapadne glume. Na Zapadu se najviše cijene njegove uloge u žanru jidai-geki, npr. Rašomon (Rashomon, 1950), Sedam samuraja (Shichinin no samurai, 1954), Krvavo prijestolje (Kumonosu-jo, 1957), Skrivena tvrđava (Kakushi torido no san-akunin, 1958) i Tjelesna straža (Yojimbo, 1961), no jednako je uvjerljiv i u ulogama iz suvremenosti, npr. Idiot (Hakuchi, 1951) te Riđobradi (Akahige, 1965., posljednja suradnja s Kurosawom), za koju je nagrađen u Veneciji. Uspješno je surađivao i s drugim redateljima (npr. K. Mizoguchijem i M. Naruseom). Potkraj 1960-ih njegova je popularnost prelazila granice Japana, pa je nastupao u SAD-u, Meksiku i Francuskoj.
