Mihanović, Nedjeljko, hrvatski književni povjesničar (Donje Sitno kraj Splita, 16. II. 1930 – Zagreb, 27. I. 2022). Diplomirao je slavistiku i romanistiku 1958. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1975. doktorirao (knjiga Pjesništvo Vladimira Nazora, 1976). Od 1958. do 1990. radio u Institutu za književnost JAZU (danas HAZU). Bio je saborski zastupnik 1990–99. te predsjednik Sabora 1994–95. Objavio je oko 600 članaka, eseja i rasprava o novijoj hrvatskoj književnosti, temeljeći svoj pristup književnom djelu na intuiciji i dojmu. Priredio je brojna kritička izdanja sabranih i izabranih djela hrvatskih pisaca. Glavna djela: Portreti i eseji o hrvatskim piscima (1981), Oblikotvornost i smisao (1987), Mjera i vrijednost (1989), Tajanstvenost umjetničke riječi (2007) i Književne prosudbe (2012). Objavio je i više knjiga političke publicistike.
