Mikac, Marijan (Mariano Mikats), hrvatski književnik i filmski djelatnik (Senj, 29. I. 1903 – Atlantski ocean, pokraj Južnoafričke Republike, 16. III. 1972). Nakon završene Pomorske trgovačke akademije u Bakru neko je vrijeme radio u brodarskoj službi na Dunavu (Beograd, Brăila, Kladovo, Zemun). Od 1929. radio u filmskoj industriji, kao prevoditelj i urednik u zagrebačkim podružnicama hollywoodskih poduzeća Fox Film i Paramount Pictures te filmski publicist (zapaženi su mu članci o filmu u Novoj Evropi), a u doba NDH 1941–42. ravnatelj Ravnateljstva za film te 1942–45. upravitelj Državnoga slikopisnog zavoda »Hrvatski slikopis« (Croatia film). U književnosti se javio kao pripadnik zenitističkoga kruga pjesničkom zbirkom Efekt na defektu (1923) i proznom groteskom Fenomen majmun: zenitistički roman (1925), objema tiskanima na srpskome jeziku. U kasnijim djelima napušta avangardnu, dadaističku poetiku: pomorskim životom bave se prozne zbirke Pod teretom lengera (1926) i Mornari, žene, leševi (1942). Satirični roman Doživljaji Morica Švarca u Hitlerovoj Njemačkoj (1937., španjolska verzija Las aventuras de Moritz Schwarz, 1959), travestija političke situacije u nacističkoj Njemačkoj napisana u pikarskoj tradiciji, bio je zabranjen u NDH; ustaške su vlasti Mikca nakratko uhitile u svibnju 1941., a komunističke u svibnju 1945 (proglašen je krivim, ali bez izdržavanja kazne). Od 1947. živio je u Argentini, a od sredine 1960-ih u Australiji, gdje se bavio književnošću i publicistikom, objavljujući u emigrantskome tisku. Kasna su mu prozna djela dokumentarno-političke i domovinske tematike te bez većega književnog značaja (zbirka novela na španjolskome Vidas sin valor – Životi bez vrijednosti, 1951; U povorci smrti: roman iz doba hrvatske tragedije god. 1945., 1954; Majčin hljeb, 1968); ističe se memoarska knjiga Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1971).
