mikrokozmos (kasnolatinski microcosmus, od mikro- + kozmos), »mali svijet«, prije svega čovjek u njegovu odnosu prema »velikom svijetu«, makrokozmosu. Analogija između čovjeka i svemira osobito se ističe kod Platona, peripatetičara i stoika, zatim u renesansnoj filozofiji (Nikola Kuzanski, G. Bruno) i u potonjoj njemačkoj teozofiji (J. Böhme). I monada je kod G. W. Leibniza zamišljena kao mikrokozmos. Po F. W. Schellingu, umjetnost iskazuje makrokozmos, ono beskonačno u mikrokozmosu, u konačnom. I u koncepcijama nekih suvremenih filozofa ponovno se javlja misao da se čovjek može shvatiti samo u kozmosu, a kozmos u čovjeku.
