Milan II. Obrenović

Milan II. Obrenović, srpski knez od 1868. i kralj od 1882 (Mărăşeşti, Rumunjska, 10. VIII. 1854Beč, 29. I. 1901). Proglašen knezom nakon ubojstva rođaka Mihaila 1868. Zbog njegove maloljetnosti do 1872. Srbijom je vladalo namjesništvo, koje je 1869. donijelo novi, liberalniji ustav. U unutarnjoj politici oslanjao se na konzervativniju Naprednu stranku, a u vanjskoj politici najprije na Rusiju, ali nakon srpsko-turskih ratova (1876–78) i Sanstefanskoga mirovnog ugovora (1878), kojim je Rusija pokušala stvoriti Veliku Bugarsku, sve se više na Austriju. Uz njezinu je pomoć na Berlinskom kongresu (1878) Srbiji priznata neovisnost i teritorijalno proširenje, a 1882. proglašena je kraljevinom. Ujedinjenje Bugarske s Istočnom Rumelijom Milan je želio iskoristiti za teritorijalno proširenje Srbije na račun Bugarske pa joj je objavio rat 1885. Unatoč porazu Srbije kraj Slivnice i Pirota, posredovanjem Austro-Ugarske zaključen je mir u Bukureštu 1886., kojim je vraćeno predratno stanje. Zbog unutarnjih i vanjskih političkih neuspjeha i skandala oko rastave od kraljice Natalije bio je prisiljen prije abdikacije, u suradnji s liberalima i radikalima, objaviti 1888. novi, liberalniji ustav. Nakon abdikacije 1889. živio je u Parizu, a u Srbiju se u dogovoru sa sinom Aleksandrom vratio 1897. i proveo vojne reforme. Nakon sukoba sa sinom, zbog njegove ženidbe s Dragom Mašin, otišao najposlije u Beč 1900.

Citiranje:
Milan II. Obrenović. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 6. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40814>.