Milan Simeonović, Nikola, hrvatski glumac, redatelj i pisac (Budim, 6. XII. 1843 – Zagreb, 4. XII. 1928). Glumačku karijeru započeo u njemačkim kazališnim družinama, 1875. nastupio u Beogradu, a 1876. prešao u zagrebački HNK, isprva kao glumac, potom i kao redatelj. Glumio je pet različitih struka, ljubavnika, intriganta, komičara, bonvivana i trageda, ali je najzapaženiji bio kao tumač uglađenih i otmjenih salonskih značajeva te komičnih junaka u djelima E. Scribea (Bolingbroke, Čaša vode), E. Labichea (Carbonelles, Milijun), V. Sardoua (Laverdin, Ferreol), W. Shakespearea (Polonije, Hamlet), N. V. Gogolja (Potkoljesin, Ženidba). Najveće redateljske domete također je ostvario u komično-salonskom repertoaru (Labiche, M. Bałucki, Edmond Gondinet, André Bisson, Sardou, Henri Meilhac, Édouard Pailleron). Autor je niza veselih igara, lakrdija, igrokaza i dramoleta (Tko je sluga? – s Ferdom Strozzijem, Amanda, Bez brkova, Dva Leopoldovca, Tvrdoglavac, Automat, Mati, Punica kao roda, Organizacija prosjaka), koji su izvedeni u HNK-u, a često su ih prikazivale i amaterske družine diljem Hrvatske. Autor je libreta za Zajčevu operetu Afrodita. Objavio je niz kazališnih feljtona i crtica te knjige Začetak i razvitak Hrvatskog kazališta sa stručnog stanovišta (1905) i Moji doživljaji (1918). Bavio se pedagoškim radom (osnovao privatnu glumačku školu) i zauzimao za unaprjeđivanje socijalnih prava kazališnih djelatnika (suosnivač Mirovinskoga fonda i Bolno-pripomoćne zadruge).
