Milićević, Nikola

ilustracija
MILIĆEVIĆ, Nikola

Milićević, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Zvečanje kraj Omiša, 27. XI. 1922Zagreb, 1. III. 1999). Studij jugoslavistike završio 1953. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. doktorirao tezom o V. Čerini. Radio je kao novinar, lektor, književni kritičar Vjesnika (1953–55), lektor hrvatskog jezika u Bordeauxu i profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1955–88). Bio je član uredništva časopisa Krugovi (1952–58). Redoviti član HAZU bio je od 1992. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1994.

Prvu zbirku (dječjih) pjesama objavio je 1952 (Zlatna grana), a generacijski nastupio 1953. zajedničkom zbirkom Pod ravnodušnim zvijezdama sa S. Novakom i V. Pavletićem. Zbirke Obećanja žute zore (1956) i Snijeg i crna ptica (1964) obilježile su ga kao pjesnika određenoga zavičajnom tematikom. I zbirke Prah zemaljski (1974), Nepovrat (1984) i Pjesme iz tišine (1994) objavio je u širim vremenskim rasponima, postupno izgradivši dosljednu poetiku, koja ga je učinila prepoznatljivim imenom hrvatskog pjesništva druge polovice XX. st., a koju određuju prožetost tradicionalizma i suvremenosti, klasične kulture i pučke mediteranske baštine, melankolije i egzistencijalne tjeskobe. Sličan senzibilitet očituje se u njegovu prijevodnom radu, usmjerenome većinom na prepjeve i antologije (Antologija svjetske ljubavne poezije, 1968; Zlatna knjiga španjolske poezije, 1972; Antologija evropske lirike od srednjeg vijeka do romantizma, 1974; Izabrani prepjevi, 1997). Prevodio je s engleskoga, francuskoga, latinskoga, portugalskoga, ruskoga, talijanskog, a napose sa španjolskog jezika. Posebno se izdvajaju njegovi prepjevi F. Garcíje Lorce i biblijske Pjesme nad pjesmama (1965). Pisao je i autobiografske, memoarske, dnevničke i putopisne zapise te kritike, eseje i rasprave; za Povijest svjetske književnosti napisao je pregled španjolske i hispanoameričke književnosti (knjiga 4, 1974).

Citiranje:
Milićević, Nikola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40879>.