Milosz [milɔ'š], Oscar Vladislas de Lubicz, francuski pjesnik litavskoga podrijetla (Čereja, danas u Bjelorusiji, 28. V. 1877 – Fontainebleau, 2. III. 1939). Djetinjstvo proveo na obiteljskome posjedu u Litvi, od 1889. u Francuskoj. Pozornost privukao Poemom dekadencije (Le Poème des décadences, 1899), koja se odlikuje senzualno-elegijskim ugođajem esteticizma kakav prožima i zbirku Sedam samoća (Les Sept solitudes, 1906). Slijede djela mističnih zanosa i barokne forme, roman Ljubavno upućivanje (L’Amoureuse initiation, 1910) i trilogija dramskih misterija Miguel Mañara (1912), Méphiboseth (1913) i Savao iz Tarza (Saül de Tarse, 1914). Poistovjećujući pjesnički poziv s proročkom misijom pisao je metafizičku poeziju: Lemuelova ispovijest (La Confession de Lemuel, 1922), Otajstva (Les Arcanes, 1927). Potom se okrenuo esejističkim meditacijama o naciji i mitologiji: Podrijetlo litavske nacije (Les Origines de la nation lithuanienne, 1937), Ključ Apokalipse (La Clef de l’Apocalypse, 1938). Utjecao na Cz. Miłosza.
