Miloš, Damir, hrvatski književnik (Opatija, 13. XI. 1954). Studij filozofije i fonetike završio 1979. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radio je u SUVAG-u te kao asistent na Odsjeku za fonetiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Napustivši sveučilišnu karijeru, profesionalno se posvetio jedrenju. U književnosti se javio s naraštajem »quorumovaca«, koji je obilježio hrvatsku književnost 1980-ih. Najplodniji romanopisac toga naraštaja, odlikuje ga destruktivan odnos prema književnoj tradiciji, fragmentarizacija pripovijedanja, razgradnja opisa i dijaloga, autoreferencijalnost i asocijativnost (Pogled grad, 1985; Se, 1987; Smrt u Opatiji, 1988; Autobiografija, 1989; Kapetanov dnevnik, 1991; Nabukodonozor, 1995; Otok snova, 1996; Kravata, 1998; Klitostora, 2000; Smetlar, 2005; Kornatske priče, 2006; Meke ulice, 2008; Pisa. Povratak, 2011). Uspjeh kod čitatelja postigli su njegovi romani za djecu Bijeli klaun (1988), Nepoznata priča (1989) i Zoe (1992). U periodici je objavljivao i drame te esejističke i teorijske tekstove o književnosti. Objavio je i nekoliko knjiga o jedrenju.
