struka(e): |

mimika (prema lat. mimicus < grč. μιμιϰός: koji se tiče mima, lakrdijaški), sposobnost da se izrazom lica i pokretima tijela očituju osjećaji, misli i volja. – U kazališnoj umjetnosti, mimika je jedan od čimbenika glume, organski povezan s govorenim tekstom, odnosno situacijom, uvjetovanom scenskim zbivanjem. Glavna su sredstva mimičkog izražavanja mišići lica, oči, usta i kretnje ruku. U antičkom grčkom teatru mimika lica bila je iz glume uklonjena jer je tumač nosio masku. Sve do kraja XIX. st., napose u pučko-zabavnim priredbama, i u doba romantičarske sklonosti izražavanju snažnih strasti, mimika je bila neumjereno naglašivana u prikazivanju i tragičnih i komičnih stanja. U realističkom teatru izmijenjena je i usklađena s interpretacijom, temeljenom na unutarnjem proživljavanju. U kazalištu XX. st. mimika ne očituje više nužno psihološka stanja lika; postaje znak za sebe, uklopiv u opći vizualni kod predstave, i u ikoničkoj i u simboličkoj funkciji. Kazališno prikazivanje bez govorenog ili pjevanoga teksta, isključivo mimičkim sredstvima, naziva se pantomima.

Citiranje:

mimika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/mimika>.