Minucci [minu'č:i], Minuccio de, talijanski povjesničar i zadarski nadbiskup (Serravalle, danas Vittorio Veneto, 1551 – München, 7. III. 1604). Potomak ugledne talijanske obitelji, nećak zadarskoga nadbiskupa Andrije de Minuccija (1567–72). Nakon studija u Padovi djelovao kao tajnik papinskoga nuncija u Njemačkoj. Bio je protonotar i tajnik pape Inocenta IX. te Klementa VII., koji ga je imenovao opatom benediktinskoga samostana sv. Krševana u Zadru, a zatim i zadarskim nadbiskupom (1596). Ubrzo po dolasku na čast zadarskoga nadbiskupa sazvao je dijecezanski sinod, ali se zbog bolesti uskoro vratio u Italiju. Pred kraj života djelovao je na dvoru bavarskoga kneza u Münchenu. Napisao povijesni spis O Tatarima (De Tartaris), u kojem je opisao povijest ratovanja između Osmanskoga Carstva i Tatara, i spis O Etiopiji ili o Abesinskom Carstvu (De Aethiopia, sive de Abyssinorum imperio). Glavno je njegovo povijesno djelo Povijest uskoka (Historia degli Vscochi, 1602. ili 1603), koju je poslije dopunio mletački povjesničar P. Sarpi (dopunjena verzija tiskana 1617).
