Moab (hebr. mō’āb: od oca), visoravan u Kanaanu, jugoistočno od rijeke Jordan, koju su u XIII. st. pr. Kr. nastavala istoimena plemena, srodna Izraelcima (lat. Moabitae, kod nas Moabljani, Moabićani, Moapci). Prema biblijskom etiološkom kazivanju, ta plemena potječu od Moaba, Lotova sina. Moabljani su imali zajedničkoga vladara prije Izraelaca; pri izraelskom osvajanju zemlje bili su često njihovi neprijatelji i suparnici. Poslije su se odnosi poboljšavali, a od kralja Davida Moabljani su bili izraelski vazali. Moapski kralj Meša uspio se osamostaliti 854. pr. Kr., o čem svjedoči stup s Mešinim natpisom (veliča pobjede nad Izraelom), pronađen 1868. Nakon asirskih i babilonskih osvajanja Moabljani su (od VI. st. pr. Kr.) uključeni u kraljevstvo Nabatejaca i više se ne spominju.
