Moačanin, Nenad, hrvatski povjesničar (Zagreb, 1. III. 1949). Diplomirao povijest u Zagrebu (1973) i orijentalistiku u Sarajevu (1979), a doktorirao 1990. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1978. do 1992. bio je zaposlen u Historijskom institutu JAZU u Zagrebu (danas Odsjek za povijesne znanosti HAZU). Od 1993. docent, od 1998. izvanredni, a od 2002. redoviti profesor na Katedri za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Ujedno predavao (do 2003) na studiju turkologije pri Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju na istome fakultetu. U znanstvenom radu poglavito se bavi socijalnom i gospodarskom poviješću hrvatskih zemalja te širega područja jugoistočne Europe pod osmanskom vlašću u XVI–XVIII. st. Od 1984. sudjeluje u radu Međunarodnog odbora za predosmanske i osmanske studije (CIEPO) i Međunarodne udruge za osmansku socijalnu i gospodarsku povijest (IAOSEH). Važnija djela: Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva: 1537.–1691. (1997), Turska Hrvatska (1999), Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine (2001).
