STRUKE:

Modruš

ilustracija
MODRUŠ, ostatci staroga grada

Modruš, selo 16 km južno od Ogulina; 165 st. (2011). Leži na 400 m apsolutne visine, uz cestu Ogulin–Senj. Župna crkva Presvetoga Trojstva (nadograđena u XVIII. st.). Iznad sela ruševine staroga grada Tržana (Širingrad, Trojangrad). Južno od Modruša ruševine pavlinskoga samostana sv. Mikule na Gvozdu, zadužbina kneza Anža Frankapana; drži se da su se u njem tiskale najstarije glagoljske knjige (MODRUŠKI URBAR iz 1486). Poljodjelstvo (kukuruz, krumpir i dr.); stočarstvo (ovca, svinja). – U srednjem vijeku županija koju je, prema ispravi iz 1193., hrvatsko-ugarski kralj Bela III., kao nasljedno leno, darovao krčkomu knezu Bartolu II. Frankapanu, što je poslije potvrdio i Bela IV. Premda su pojedini povjesničari (N. Klaić) smatrali tu darovnicu krivotvorinom iz kasnijega razdoblja, nisu isključivali točnost njezina sadržaja. Naselje Modruš, koje se razvilo u podnožju frankapanskoga grada Tržana, u XIV. st. zabilježeno je u izvorima kao trg (forum). U drugoj polovici XIV. st. Ivan V. Frankapan ondje je premjestio obiteljsko sjedište pa se otada pojedini ogranci Frankapana nazivaju i knezovima Modruškima. Kada je 1461. u Modruš bilo premješteno i sjedište krbavskoga biskupa, postao je važnim gospodarskim, crkvenim i kulturnim središtem frankapanskih posjeda te ga izvori u istom razdoblju bilježe kao grad (civitas). Biskupija se otada nazivala modruškom. Nekadašnja župna crkva sv. Marka bila je uzdignuta na rang katedrale s novim titularom (katedrala sv. Marije), a pokraj nje bio je sagrađen biskupski dvor i osnovan kaptol. U Modrušu je u to vrijeme bilo po svoj prilici šest crkava (crkva Sv. Duha vjerojatno je također imala rang katedrale), a na širem području djelovalo je i nekoliko samostana: od 1378. najstariji franjevački samostan toga dijela Hrvatske; dominikanski samostan s crkvom sv. Antuna koji se spominje od 1479; u blizini je bio i samostan sv. Nikole na Gvozdu, najvažniji pavlinski samostan u krajevima južno od Petrove gore, koji je oko 1380. osnovao knez Ivan V. Frankapan. Premda je u XV. st. bio sjedište najmoćnijih velikaša, Stjepana III. (II.) i Bernardina Frankapana, te najnaseljenije mjesto u tim krajevima, Modruš nije mogao odolijevati Osmanlijama. Potkraj XV. st. Frankapani su ga nakon gradnje Ogulina napustili. Zbog osmanske opasnosti i krbavsko-modruški biskup premjestio je 1493. svoje sjedište u Novi u Vinodolu. Od 1553. Modruš je bio u sastavu Vojne krajine, u kojoj je ostao sve do razvojačenja 1873. Kada je 1886. bila obnovljena Modruška županija (unutar Modruško-riječke županije), ulogu središta preuzeo je Ogulin, čime je Modruš izgubio nekadašnju važnost.

Modruš. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 28.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41490>.