mokraćni organi, sustav organa koji tvore i izlučuju mokraću odvodeći ju iz tijela. Funkciju izlučivanja mokraće obavljaju bubrezi (→ bubreg), a iz tijela ju odvode mokraćni putovi: mokraćovod, mokraćni mjehur i mokraćna cijev. Mokraćovod (ureter, mokraćnik) je parna cijev, u čovjeka duga oko 30 cm, a seže od bubrežne nakapnice do mokraćnoga mjehura prolazeći kroz trbušnu šupljinu (iza potrbušnice) i zdjelicu, te završava otvorom u mokraćnome mjehuru; svakom bubregu pripada po jedan mokraćovod. Mokraćni mjehur (vesica urinaria) je šuplji mišićni organ u koji se skuplja mokraća iz obaju mokraćovoda. Nalazi se u maloj zdjelici iza spoja dviju preponskih kostiju, ispred potrbušnice; kako se postupno puni mokraćom, tako se širi i uvlači u prostor između prednje trbušne stijenke i potrbušnice. Kapacitet mu je oko 400 mL, ali se može povećati i do 750 mL, a tada se javlja jak nagon na mokrenje. Na izlazu iz mjehura nalazi se zaporni mišić (sfinkter), koji je pod voljnim nadzorom, pa u zdrave osobe sprječava nekontrolirano istjecanje mokraće. Mokraćna cijev (uretra, mokraćnica) završni je dio mokraćnoga sustava. U muškarca duga je 17 do 25 cm; u njezin početni dio ulaze ejakulatorni kanalići, pa služi i provođenju mokraće i prolazu sjemene tekućine (sperme) pri ejakulaciji. Jednim svojim dijelom prolazi kroz prostatu, a potom kroz penis, gdje završava otvorom na njegovu glaviću (glansu). U žene mokraćna je cijev duga samo 3 do 5 cm, proteže se iz mokraćnoga mjehura prema dolje i naprijed, i završava vanjskim otvorom u predvorju rodnice ispod dražice.
