struka(e):

mokrenje (uriniranje, mikcija), pražnjenje mokraćnoga mjehura. Normalno započinje refleksom mokrenja, koji se pobuđuje punjenjem mjehura mokraćom. Kada se mjehur dostatno napuni, podražuju se osjetni receptori u njegovoj stijenci i šalju impulsi u sakralni dio kralježnične moždine; odatle se parasimpatičkim autonomnim živčanim vlaknima impulsi vraćaju u mjehur uzrokujući refleksno stezanje mišića mokraćnoga mjehura i opuštanje unutarnjega zapornog mišića (sfinktera), što navodi organizam da osjeti potrebu za mokrenjem. Sam čin mokrenja može se obaviti tek nakon opuštanja vanjskoga zapornog mišića, koji je pod nadzorom volje. Stezanjem toga mišića mokrenje se može prekinuti ili odgoditi do prikladna trenutka. Ako mokrenje izostane, refleksna kontrakcija mjehura prestaje, ali se ubrzo opet pojavi. U djece do 2 god. mokrenje je isključivo refleksna aktivnost. Postoje različiti poremećaji mokrenja. Dizurijom se označava bolno mokrenje, najčešće uzrokovano infekcijama mokraćnoga sustava. Infekcije mogu biti i uzrok potrebe za učestalim mokrenjem (polakisurija). Zataji li sposobnost zadržavanja mokraće u mjehuru, nastaje inkontinencija, a pri otežanu mokrenju mokraćni se mjehur ne ispražnjava potpuno (retencija mokraće). Oba poremećaja mogu nastati nakon oštećenja kralježnične moždine; spuštena maternica čest je uzrok inkontinencije u žena, a retencija može biti posljedica mehan. zapreka, npr. povećanja prostate u muškaraca. Spontano mokrenje, posebice noću, naziva se enureza.

Citiranje:

mokrenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/mokrenje>.