Moltke [mɔ'ltkə], Helmuth (Karl Bernhard) von, grof, njemački vojskovođa (Parchim, Mecklenburg, 26. X. 1800 – Berlin, 24. IV. 1891). Podrijetlom iz ugledne njemačke obitelji koja je od 1805. živjela u Holsteinu. Vojnu akademiju završio u Kopenhagenu 1818., služio u danskoj vojsci, a 1822. prešao u prusku gardu. Prusku vojnu akademiju završio 1826., vrhovnom stožeru dodijeljen 1833., a 1836–39. bio je vojni instruktor u Osmanskom Carstvu. Osobni pobočnik princa Fridrika Vilima (1855) i zapovjednik vrhovnoga stožera 1858–88. Od 1867. konzervativni zastupnik u Reichstagu. Među prvima uvidio značenje željeznice i telegrafa u ratu; uveo je novu vojnu strategiju koja se temeljila na suvremeno školovanom časničkom kadru (reformirao je vojne škole), pomnome planiranju vojnih pohoda i uporabi suvremene ratne tehnike. U kratku njemačko-danskom ratu za Schleswig-Holstein 1864. uspješno su u praksi iskušane neke od njegovih teorija i metoda. Potvrdile su se u ratu protiv Austrije i nadmoćnom pobjedom kraj Königgrätza (Sadova) 1866. Pobjedom nad dotad najjačom europskom vojskom (osim ruske) u francusko-njemačkom ratu (1870–71) omogućio je proglašenje novoga Njemačkog Carstva u Versaillesu 18. VII. 1871. U listopadu 1870., kao najzaslužniji za ostvarenu pobjedu, imenovan je grofom, a nakon mirovnog ugovora s Francuskom (svibanj 1871) stekao je čin feldmaršala (lipanj 1871). Godine 1888. odstupio s dužnosti zapovjednika vrhovnoga stožera ponajviše zbog neslaganja s vladanjem i idejama novog suverena, cara Vilima II. Otada je boravio na imanju u Kreisauu, a umro je za posjeta Berlinu. Za života objavljivao i prozna djela (novele, putopise) i vojnopovijesne studije, među kojima je najznačajnija Pohod po Njemačkoj 1866 (Der Feldzug 1866 in Deutschland, 1867).
