struka(e): |

Moluci (indonezijski Maluku [malu'ku]), nekoliko otočnih skupina (ukupno više od 1000 otoka) u istočnom dijelu Malajskog arhipelaga (Indonezija), između Celebesa (Sulawesija) i Nove Gvineje; obuhvaćaju 74 505 km², 2 571 593 st. (2010; muslimani 59%, kršćani 40%, 2000). Glavni otoci Halmahera, Ceram (Seram), Obi i Buru pretežno su brdoviti (do 3027 m); više aktivnih vulkana (osobito uz zapadnu obalu Halmahere). Klima tropska s monsunskim utjecajem. Unutrašnjost otokâ pokrivaju tropske šume (na pristrancima planina do 1200 m), a nizine uz obale dobro su obrađene (osim na obalama sjevernih otoka, gdje su raširene mangrove). Uzgajaju se kokosove palme (izvoz kopre), sago-palme, riža, kukuruz, tropsko voće, mirodije (muškatni orah, klinčić) i dr. Drvo je važni izvozni proizvod. Stanovnici se bave i ribarstvom (izvoz račića, riba) i vađenjem bisernica. Iskorištavaju se ležišta ruda nikla, mangana te nafte. Naselja su najgušća u obalnom pojasu. Otočje je 1999. administrativno podijeljeno na pokrajine Utara (Sjeverni) Maluku, s upravnim središtem Sofifi (do 2010. glavni je grad bio Ternate), i Maluku, s glavnim gradom Ambon (Amboin). – Od XI. st. dolaze javanski, a potom kineski trgovci začinima. U XIV. st. u sastavu indonežanskoga carstva Majapahit. U XV. st. uspostavljeni su sultanati Ternate i Tidare. Na Moluke su prvi 1494. došli Španjolci, a od početka XVI. st. Portugalci su podizali prva trgovačka uporišta. U XVII. st. postupno su ih zauzimali Nizozemci. U doba napoleonskih ratova (1796–1802., 1810–14) kratko su bili pod britanskom vlašću. Nizozemske kompanije i doseljenici razvijali su, na temelju robovskoga rada, proizvodnju i trgovinu začinima. Japanci su ih zauzeli 1942., a 1949. pripali su Indoneziji.

Citiranje:

Moluci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/moluci>.