struka(e):

monarhija (kasnolat. monarchia < grč. μοναρχία), oblik vladavine u državama u kojima su poglavari fizičke osobe koje to, po pravilu, postaju nasljeđem i doživotno obnašaju svoju funkciju. Takvi državni poglavari – monarsi (car, kralj, sultan, šah, knez, vojvoda) imaju različit djelokrug. Postojale su, međutim, i monarhije koje su bile izborne (Poljska je nakon 1372. bila izborno kraljevstvo). Monarhije mogu biti neograničene i ograničene. Neograničene ili apsolutne su one monarhije u kojima su vladari jedini nositelji suverene vlasti. Oni nisu ograničeni nijednim drugim organom tako da, obavljajući zakonodavne, upravne i sudske funkcije, te osobno nadzirući djelatnost nižih organa koji su im odgovorni, upravljaju cijelim sustavom političke vlasti u državi. Ograničene monarhije imaju vladavinski poredak što ograničava vladara pravom i drugim organima vlasti. Takvi su organi narodne i staleške skupštine u starom i srednjem vijeku i parlamenti u novome vijeku. Od početka XIX. st. ograničene monarhije nazivaju se ustavnima, zato što njihovi ustavi određuju ovlasti vladara i drugih državnih organa i tako ograničuju vlast monarha. Među njima se razlikuju parlamentarne i dualističke ustavne monarhije. U parlamentarnim monarhijama državni poglavar, po pravilu, obnaša pretežito reprezentativne funkcije, a parlament i vlada obavljaju sve funkcije vlasti. Dualistička ustavna monarhija je ona u kojoj se vladar nalazi na čelu upravnih organa te postavlja i otpušta ministre. Svi upravni organi ovisni su o vladaru, a ne o parlamentu, pa se državna djelatnost ostvaruje na dva kolosijeka.

Citiranje:

monarhija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/monarhija>.