monodrama (mono- + drama), scensko djelo u kojem jedno lice recitira (katkad pjeva) tekst uz popratnu scensku glazbu (uglavnom orkestralnu). Javila se u XVIII. st. u Francuskoj i Njemačkoj (J.-J. Rousseau – H. Coignet, Pygmalion; J. Ch. Brandes – J. Benda, Arijadna na Naksu; J. W. Goethe – C. Eberwein, Prozerpina). Od novijih monodrama ističu se Očekivanje (M. Pappenheim – A. Schönberg), Perzefona (A. Gide – I. Stravinski), Ljudski glas (J. Cocteau – F. Poulenc), Medij (P. M. Davies). Monodramom se naziva i monološka drama, dramsko djelo sa samo jednim likom (E. O’Neill, Prije doručka; S. Beckett, O, divni dani).
