Montherlant [mtεʀlᾶ'], Henry de, francuski pisac (Pariz, 21. IV. 1896 – Pariz, 21. IX. 1972). Iz aristokratske obitelji, sudjelovao u I. svjetskom ratu. Rana su mu djela nadahnuta osobnim iskustvima: Jutarnja smjena (La Relève du matin, 1920) evocira intenzivan duhovni život u katoličkom internatu, San (Le Songe, 1922) autobiografski je ratni roman u kojem suprotstavlja mušku virilnost i žensku sentimentalnost, Bestijariji (Les Bestiaires, 1926) roman je o borbi s bikovima u kojem uobličuje vlastito grozničavo traganje za mirnodopskim ekvivalentima ratnoga junaštva i prijateljstva. Najveći je uspjeh u čitatelja postigao romanesknom tetralogijom Djevojke (Les Jeunes filles, 1936), Sažaljenje nad ženama (Pitié pour les femmes, 1936), Demon dobra (Le Démon du bien, 1937), Gubavke (Les Lépreuses, 1939), jetkim i mizoginičnim ostvarenjima o odnosima libertinskoga pisca i njegovih ljubavnica, gdje uzdiže tjelesne užitke i umjetničku kreaciju nasuprot emocijama i posesivnosti, koje vezuje uz žene. Sličan duh odlikuje i kasniji roman Pustinjska ruža (La Rose de sable, 1954), u kojem ujedno kritizira francuski kolonijalizam. Napisao je i niz povijesnih drama s likovima iznimna ponosa, ali i pogrješnih poimanja vlastite moralne veličine: Mrtva kraljica (La Reine morte, 1942), Malatesta (1946), Sutra je novi dan (Demain il fera jour, 1949), Grad čiji je kraljević dijete (La Ville dont le prince est un enfant, 1951), Port-Royal (1954), Građanski rat (La Guerre civile, 1965). Ostala važnija djela: poetska proza Olimpijci (Les Olympiques, 1924); romani Kaos i noć (Le Chaos et la Nuit, 1963), Trinaesti cezar (Le Treizième César, 1970), Ubojica i njegov gospodar (Un assassin et son maître, 1971).
