Mošin, Vladimir, ruski i jugoslavenski bizantolog i paleoslavist (Sankt Peterburg, 26. IX. 1894 – Skoplje, 3. II. 1987). Utemeljitelj ćiriličke paleografije i arhivistike na ondašnjem jugoslavenskom prostoru. Studirao u Sankt Peterburgu, Tbilisiju, Kijevu, doktorirao u Zagrebu 1928. Radio u Skoplju, kao sveučilišni profesor u Beogradu, u Zagrebu kao ravnatelj Arhiva JAZU (1947–59), u Narodnoj knjižnici Srbije (1959–67), od 1967. ponovno u Skoplju, gdje je sakupljao i objavljivao spomenike makedonske pismenosti. Osnovna mu je djelatnost proučavanje bizantske sastavnice u kulturama jugoslavenskih narodâ te katalogizacija i opis ćiriličnih rukopisa. Posebno su ga ondje zanimale sfragistika, filigranologija, minijature i ornamenti, te pravopisna problematika u srednjovjekovnim ćiriličnim rukopisima. Glavna djela: Ljetopis popa Dukljanina s komentarom (1950), Ćirilski rukopisi Jugoslavenske akademije (I–II, 1952–55) i Vodeni znakovi XIII. i XIV. vijeka (I–II, 1957., sa Seidom Traljićem).