struka(e):
ilustracija
MOTOCIKL, BMW F 650 CS
ilustracija
MOTOCIKL, Daimlerov motocikl iz 1885.

motocikl ili motorkotač [motor + [bi]cikl ili kotač), motorno vozilo na dva kotača, ukupne mase do 1000 kg; motociklu na dva kotača može biti pridodana bočna prikolica s jednim kotačem. Motocikl služi za osobni prijevoz jedne ili dviju osoba, za rekreaciju i šport (→ motociklizam), za ophodnju u nekim službama, npr. u policiji ili vojsci. Prema namjeni i konstrukciji sasvim su mu nalik motorni tricikl četverocikl, (engl. quad). Prvi motocikl izradio je 1885. njemački inženjer i industrijalac G. W. Daimler. Taj je motocikl mase 90 kg pogonjen Ottovim motorom snage 0,4 kW, s dvama drvenim kotačima i malim potpornim kotačima sa strane, razvijao najveću brzinu od 6 do 12 km/h, što je ovisilo o omjeru remenskoga prijenosa na pogonski kotač.

Glavni su dijelovi suvremenoga motocikla na 2 kotača: okvir, prednja i stražnja vilica s kotačima, pogonski motor, koji u pravilu čini jedinstvenu cjelinu sa spojkom i prijenosnikom snage, kočni sustav, električna oprema, spremnik goriva i sjedalo. Kako bi se postigla dobra dinamička stabilnost u zavojima pri većim brzinama, okvir motocikla vrlo je krut, a prednja i stražnja vilica imaju i precizno vođenje. Poprečni presjek gume kotača posebno je oblikovan kako bi površina nalijeganja pri jako nagnutu motociklu bila što veća. Kao pogonski stroj primjenjuje se Ottov motor, a u rjeđim slučajevima i elektromotor. Mali motocikli najčešće imaju jednocilindarski dvotaktni motor, a veliki četverocilindarski četverotaktni motor, iznimno šesterocilindarski. Težnja prema što većoj snazi i niskoj razini buke dovela je do sve šire primjene hlađenja rashladnom tekućinom. Kako bi se emisija štetnih plinova zadržala u dopuštenim granicama, primjenjuju se elektronički reguliran sustav ubrizgavanja goriva te katalizator za pročišćavanje ispušnih plinova. Dvotaktni motor podmazuje se uljem koje sa svježim punjenjem ulazi u cilindar pa zato teže ispunjava zahtjeve o štetnoj emisiji plinova, te ga sve više potiskuje četverotaktni motor. U posljednje je doba znatno povećanje sigurnosti motocikla postignuto u voznom dijelu, uvođenjem protublokirajućega kočnog sustava ABS (→ kočnica), te sustava za sprječavanje proklizavanja pogonskoga kotača TCS (akr. od engl. Traction Control System). Najveća je snaga motora serijski proizvedenih motocikala 136 kW, masa im može premašiti 300 kg, najveća brzina ograničena je na 300 km/h, a brzinu od 100 km/h neki motocikli mogu iz stanja mirovanja dostići i za manje od tri sekunde.

Ovisno o broju kotača, obujmu motora, najvećoj brzini i masi, motocikli se prema europskim homologacijskim pravilnicima dijele u jednu od pet kategorija (L1 do L5). Prema namjeni uobičajena je njihova podjela na mopede, skutere, cestovne i terenske motocikle. Moped je lagani motocikl kojemu konstrukcijska brzina ne prelazi 45 km/h, odnosno 50 km/h (koliko je zakonski određeno u Hrvatskoj). Kod mopeda na 2 kotača pogonski motor s unutarnjim izgaranjem smije imati radni obujam od najviše 50 cm³, a ako je pogonjen elektromotorom, najveća mu nazivna snaga ne smije biti veća od 4 kW. Moped može biti opremljen pedalama kao dopunskim pogonom. Skuter je motocikl prilagođen što udobnijoj vožnji. Njegova karoserija oblikom djelomično štiti od vjetra, ima zatvoreni prtljažni prostor te potpuno zatvoren pogonski stroj i prijenosnik snage, čime se sprječava dodir vozača ili suputnika s dijelovima izloženima prljanju. Isprva opremljen malim kotačima i slabim motorom samo za gradsku vožnju, s vremenom se razvio u pravi turistički motocikl, pogodan i za veće udaljenosti.

Citiranje:

motocikl. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/motocikl>.