Mozambik

ilustracija
MOZAMBIK, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9

Mozambik (Moçambique; República de Moçambique), država u jugoistočnoj Africi, između Tanzanije (duljina granice 756 km), Malavija (1569 km) i Zambije (419 km) na sjeveru, Zimbabvea (1231 km) na zapadu, Južnoafričke Republike (491 km) i Svazija (105 km) na jugozapadu te Indijskog oceana (Mozambički kanal) na istoku; s unutrašnjim vodama (13 000 km²) obuhvaća 799 380 km².

Prirodna obilježja

Najveća je reljefna cjelina Mozambika (44% površine) do 1000 m visok ravnjak, građen od kristaličnih stijena, koji se izdiže prema sjeveru (Namuli, 2419 m). Mjestimično se s ravnjaka izdižu osamljeni gorski masivi; planinsko područje iznad 1000 m visine obuhvaća 13% površine. Na zapadu južnoga dijela zemlje pružaju se gorski masivi Gorongosa (1862 m), Monte Binga (2436 m, najviši vrh zemlje) i vulkansko gorje Lebombo (805 m). Ravnjak se prema 2515 km dugoj obali postupno spušta u primorsku ravnicu koja je sjeverno od rijeke Zambezi razmjerno uska, dok je južno od nje široka do 400 km. Sjeverni dio obale Indijskog oceana s koraljnim grebenima i pješčanim otocima teško je pristupačan, a južni dio s lagunama močvarno je područje.

Klima je tropska u unutrašnjosti, a suptropska na jugu. Srednja siječanjska (ljeto) temperatura iznosi na jugu 26 °C, na sjeveru 30 °C, a srpanjska (zima) na jugu 15 °C, na sjeveru do 20 °C. Kiše padaju uglavnom ljeti (od studenoga do travnja), a u nekim područjima kišno razdoblje traje 7 do 9 mjeseci; zime su suhe. Najviše oborina prima Mozambički ravnjak (do 1800 mm) i primorska ravnica (Beira, 1430 mm), a najmanje (oko 500 mm) jugozapadni krajevi između rijeka Save i Limpopo.

Od stotinjak rijeka najveće su Ruvuma (portugalski Rovuma, 650 km, s pritocima Lugenda i Luli), koja većim dijelom toka čini granicu prema Tanzaniji, i Messalo na sjeveru (530 km), Lúrio (605 km) i Zambezi (820 km u Mozambiku) s pritokom Shire u srednjem dijelu te Save i Limpopo u jugozapadnom dijelu. Mozambik ima oko 1300 jezera; najveća su Cahora Bassa i mozambički dio jezera Nyasa (Malawi).

Vegetacija je pretežno savanska; na sjeveru prelazi u stepsku, a na krajnjem jugozapadu u suhu savansku vegetaciju s grmljem akacija. Po riječnim dolinama razvijene su tropske galerijske šume, a po lagunama južnoga dijela obale Indijskog oceana šume mangrova. Šume prekrivaju 24,4% površine (2007), travnjaci 56%, a obradivo je 5,6% teritorija.

Stanovništvo

U Mozambiku živi 20 252 223 st. prema popisu 2007., odnosno 25 727 911 st. prema procjeni za 2015. Prosječna je gustoća naseljenosti 30,5 st./km² (afrički prosjek 37 st./km²). Najgušće su naseljeni krajevi uz rijeku Zambezi te primorje (pokrajine Maputo 60 st./km², Nampula 58 st./km², Zambézia 43 st./km², 2013). Stanovnici su uglavnom Bantu crnci; bijelci, kojih je 1972. bilo 250 000, uglavnom su napustili zemlju nakon proglašenja neovisnosti. Najbrojniji su narod Makua (29,8%, 2000., naseljeni pretežito na sjevernom primorju), Tsonga (8,6%, južno od Zambezija), Sena (8,0%), Lomwe (7,1%) i Tswa (5,7%). Stanovnici su većim dijelom animisti (46%, 2005); kršćanstvo su raširili Portugalci (kršćani, pretežito katolici, 37%), a islam Arapi (muslimani 9%, uglavnom u priobalju sjevernoga dijela Mozambika). Službeni je jezik portugalski, a govori se još desetak nacionalnih bantuskih (nigersko kongoanskih) jezika; svahilski je razgovorni jezik na sjeveru zemlje. Od 1970 (8 233 978 st.) do potkraj 1990-ih stanovništvo Mozambika se udvostručilo; porast stanovništva i dalje je visok, u razdoblju 2008–13. iznosio je prosječno godišnje 2,8%. Porast je uglavnom rezultat prirodnoga priraštaja (27,6‰, 2013). Za vrijeme građanskog rata u Mozambiku (1980-ih) iz zemlje je (prvenstveno u Zambiju, Malavi i Južnoafričku Republiku) ili unutar zemlje izbjeglo više milijuna ljudi, koji su se 1990-ih postupno vratili. Natalitet je visok (40,5‰, 2013., afrički prosjek 36‰), a visok je i mortalitet (12,9‰, afrički prosjek 10‰) te smrtnost dojenčadi (82,7‰, 2013). Stanovništvo je Mozambika vrlo mlado: u dobi je do 14 godina 45,2% (2013; afrički prosjek 40,9%), od 15 do 64 godine 51,8%, a u dobi od 65 i više godina samo 3,0% populacije. Očekivano trajanje života za žene rođene 2015. iznosi 55,9 godina, a za muškarce 51,7 godina. Ekonomski je aktivno 10 951 000 st. (2012). U poljoprivredi i ribarstvu radi 80% aktivnog stanovništva, a u industriji, rudarstvu, građevinarstvu i uslužnim djelatnostima 20% (2012). Nezaposleno je 28 105 st. (2013). Nepismeno je 50,1% ukupnoga stanovništva starijeg od 15 godina (2013); velika je razlika u udjelu nepismenih između muškaraca (31,4%) i žena (61,2%; 2011). Najveće je i najstarije sveučilište Eduardo Mondlane u Maputu, osnovano 1963. Glavni je grad Maputo (1 225 868 st., 2014); ostali su veći gradovi (2014) Matola (892 963 st.), Nampula (605 760 st.), Beira (459 430 st.), Chimoio (304 871 st.) i Quelimane (235 910 st.). Jakim doseljavanjem stanovništva sa sela u gradove porastao je udjel gradskog stanovništva s 19% u 1985. na 31,8% u 2015.

Gospodarstvo

Unatoč ekonomskim reformama i liberalizaciji koje se uz potporu MMF-a, Svjetske banke i uz međunarodnu pomoć provode od kraja 1990-ih, Mozambik je među siromašnijim afričkim zemljama (2020. siromašno je oko 63% stanovništva). Gospodarski razvoj ograničavala je dugotrajna politička nestabilnost uz oružane sukobe, zatim nerazvijenost infrastrukture, povremene prirodne nepogode, kao i velika raširenost AIDS-a, od kojega je 2018. bolovalo 12,6% odraslih stanovnika (oko 2,2 milijuna ljudi). Od prirodnih izvora Mozambik posjeduje bogata ležišta prirodnoga plina, boksita, ugljena, željezne rude, zlata, tantala, titanija, dragoga kamenja i dr., uz znatne hidroenergetske potencijale, te šumski i riblji fond (početkom 2000-ih niz je stranih kompanija uključen u iskorištavanje i istraživanje rudnoga bogatstva, napose podmorskih ležišta prirodnoga plina te izgradnju LNG terminala). Najveća vrijednost BDP-a ostvarena je 2014. sa 17,7 milijarda USD (674 USD po stanovniku). Potom je 2016. BDP pao na 12 milijarda USD (430 USD po stanovniku), a 2020. iznosio je 14 milijarda USD (448 USD po stanovniku). Najveći udjel u BDP-u (2016) ima uslužni sektor (53,3%), potom poljoprivredni (24,9%) i industrijski (21,8%). Stopa nezaposlenosti je 3,4% (2020). U industrijskom je sektoru uz rudarstvo vodeća proizvodnja aluminija, električne energije i prirodnoga plina, zatim cementa i drugoga građevnoga materijala, te hrane, pića, pamuka, tekstila, duhana i dr. U poljoprivrednoj su ponudi banane, šećerna trska, kukuruz, kasava, sirak, rajčice, riža, krumpir, indijski oraščić i dr. Vrijednost izvoza 2019. bila je 5,6 milijarda USD, a uvoza 11,7 milijarda USD. U izvozu prevladavaju ugljen, aluminij, prirodni plin, električna energija, zlato, drago kamenje, duhan i dr. Uvozi naftne derivate, kemikalije, strojeve i opremu, vozila, hranu, robu široke potrošnje i dr. Vodeći su vanjskotrgovinski partneri Južnoafrička Republika (16,2% izvoza i 31,3% uvoza), Indija (13% izvoza i 18,3% uvoza) te Kina (11,5% izvoza i 16,8% uvoza). Veće udjele u izvozu imaju još Italija (7%), Ujedinjeni Arapski Emirati (4,8%), Njemačka (4,7%), Španjolska (4,1%) i Japan (3,2%), a u uvozu Zimbabve (3%) i Australija (3%). Veličina je javnoga duga 122% BDP-a (2020).

Promet

Zbog smještaja na obali Indijskog oceana Mozambik ima veliku važnost za tranzitni promet. Preko mozambičkih luka izvozi se i uvozi roba za potrebe susjednih zemalja (Malavi, Zimbabve, Zambija, Svazi, Južnoafrička Republika). Željeznička mreža (3116 km, 2012), sastoji se od pet samostalnih mreža koje iz lučkih središta na obali vode prema susjednim državama (iz Maputa za Bulawayo u Zimbabveu, Pretoriju u Južnoafričkoj Republici i Siteki u Svaziju, iz Nacale za Lilongve u Malaviju, iz Beire za Harare u Zimbabveu i Blantyre u Malaviju) ili prema unutrašnjosti Mozambika (iz Inhambanea i Quelimanea). Cestovna mreža duga je 30 464 km, od čega je asfaltirano samo 21%. Unutrašnja plovidba odvija se na Zambeziju i drugim rijekama te na jezeru Nyasa. Glavne su luke Maputo (1,7 milijuna tona, 2013) i Beira (1,1 milijun tona), a manje su još Nacala, Quelimane i Pemba. Od 20-ak zračnih luka međunarodnomu prometu služe Maputo (0,9 milijuna putnika, 2013), Beira i Nacala (otvorena 2014).

Novac

Novčana je jedinica metical (MTn; MZN); 1 metical = 100 sentava (centavos).

Povijest

Starosjedioci Bantu-narodi, koji su se na područje današnjega Mozambika naselili oko III. st., osnovali su u razdoblju od V. do XV. st. više svojih država, od kojih je najznačajnija bila država Monomotapa, nastala u unutrašnjosti zemlje prema arapskim izvorima u X. st., te kraljevstvo Maravi (Malavi), nastalo na obalama Indijskog oceana i bazena Zambezija oko 1480. U razdoblju od X. do XV. st. na sjevernome dijelu obale učvrstili su se Arapi, koji su iz svojih gradova Beire, Sofale i Quelimanea živo trgovali sa zaleđem. Prvi Europljanin koji je doplovio do obala Mozambika bio je Vasco da Gama 1498. na putu prema Indiji. Uspostavivši stalan plovni put između Portugala i Indije, Portugalci su od 1505. počeli zaposjedati obalno područje Mozambika. Prva stalna uporišta Portugalci su osnovali tek 1531. te iz njih postupno širili svoju vlast uz obalu Mozambika. Pošto se kraljevstvo Maravi stavilo 1629. pod portugalsko vrhovništvo, započelo je širenje portugalske vlasti i na unutrašnjost zemlje. God. 1752. bio je imenovan prvi portugalski guverner. Istodobno sa širenjem portugalske vlasti u unutrašnjost zemlje, razvila se unosna trgovina robovima za Ameriku, koja se održala sve do kraja XIX. st. Konačno oblikovanje granica Mozambika bilo je izvršeno sporazumom Portugala s Velikom Britanijom i Njemačkom (1891–94) te osvajanjem države Zulua (1895). Nakon I. svjetskog rata, Mozambik je Versailleskim mirovnim ugovorom bio 1919. teritorijalno proširen na bivše njemačke posjede. Pošto je Portugal između 1929. i 1940. preuzeo posjede trgovačkih kompanija u Mozambiku, on je tzv. Kolonijalnim aktom uveo čvrstu kolonijalnu upravu. Portugalci su 1951. proglasili Mozambik svojom prekomorskom pokrajinom.

Od početka 1960-ih portugalskoj kolonijalnoj vlasti protivila se Fronta za oslobođenje Mozambika (FRELIMO); kao savez više oslobodilačkih organizacija osnovana je 1962., a geriljsku borbu započela je 1964 (uz vojnu pomoć Kine, Sovjetskoga Saveza i drugih socijalističkih zemalja). Eduardo Chivambo Mondlane predvodio je FRELIMO od 1962. do 1969., kada je ubijen u atentatu; u novom vodstvu utjecajan je postao S. M. Machel. Nakon rušenja desničarskoga režima u Portugalu (25. IV. 1974), započeli su pregovori o neovisnosti Mozambika. S uspjehom su okončani u rujnu 1974; uspostavljena je prijelazna vlada koju je predvodio J. A. Chissano. Neovisnost je proglašena 25. VI. 1975., a predsjednik je postao S. M. Machel (uspostavio je jednopartijsku socijalističku vladavinu). U kolovozu 1975. Mozambik je postao članicom UN-a. Zbog potpore oslobodilačkim pokretima, Mozambik su povremeno napadale snage rasističkog režima Rodezije i Južnoafričke Republike; poticale su građanski rat te potpomagale stvaranje Nacionalnoga pokreta otpora Mozambika (MNR ili RENAMO), koji se od 1975. borio protiv Machelove vladavine. Snage RENAMO-a, koje je od 1978. predvodio Alfonso Dhlakama, izgubile su 1980. potporu Rodezije (od koje je nastao Zimbabve), a 1984. i Južnoafričke Republike (s kojom je Mozambik zaključio sigurnosni sporazum uz obostrani prestanak podupiranja gerilje). Pošto je predsjednik Machel u listopadu 1986. poginuo u zrakoplovnoj nesreći, predsjednik FRELIMO-a i Mozambika postao je J. A. Chissano, koji je 1989. ukinuo jednopartijski sustav i započeo demokratizaciju (poboljšao odnose sa SAD-om i drugim zemljama Zapada). RENAMO je nastavio geriljsku borbu do primirja u listopadu 1992 (procjenjuje se da je u sukobima od 1975. poginulo više od milijun ljudi), pristao je na mirovni sporazum i organizirao se u političku stranku. Prvi slobodni izbori održani su u listopadu 1994; FRELIMO je postigao parlamentarnu većinu, a J. A. Chissano izabran je za predsjednika. God. 1995. Mozambik je postao članicom Commonwealtha, kao njegova prva članica koja do neovisnosti nije bila pod britanskom upravom. Na izborima 1999. Chissano je ponovno pobijedio; RENAMO je bojkotirao izbore, što je izazvalo političku napetost koja traje i početkom 2000-ih. Nakon izbora u prosincu 2004. predsjednik je postao Armando Emilio Guebuza (vođa FRELIMO-a od 2002), uz optužbe A. Dhlakame (RENAMO) za izbornu prijevaru. Guebuza je reizabran u listopadu 2009. Povremeni su incidenti s naoružanim pripadnicima RENAMO-a; oko 300 ih je u središnjem Mozambiku (2013). FRELIMO je zadržao političku prevlast pobjedom na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2014; od siječnja 2015. predsjednik je Filipe Nyusi (ministar obrane 2008–14). Tijekom 2014–15. neuspjeli su pokušaji izgradnje stabilnosti i uključivanja vojnoga sastava RENAMO-a u oružane snage (RENAMO osporava izborne rezultate i zahtijeva upravu u više pokrajina). Povremeni sukobi nastavljeni su 2015. i početkom 2016; u ožujku 2016. policija je u Maputu zauzela sjedište RENAMO-a, a njegov vođa Afonso Dhlakama sklonio se u pobunjeničko uporište u gorju Gorongosa. Nakon njegove smrti u svibnju 2018., RENAMO predvodi Ossufo Momade (u stranačkom je vodstvu od 2007), koji je početkom kolovoza 2019. s vlastima dogovorio novi mirovni sporazum. FRELIMO je dodatno osnažio politički utjecaj uvjerljivom pobjedom na izborima u listopadu 2019., a Filipe Nyusi reizabran je za predsjednika republike. Osim iscrpljujućeg suparništva s borcima i aktivistima RENAMO-a, vlast je od listopada 2017. suočena i s oružanim napadima islamističkih skupina u pokrajini Cabo Delgado. Napadima je napose izloženo sjeverno područje uz granicu s Tanzanijom, a radikalni islamisti povremeno su zauzimali pojedine primorske gradove (Mocímboa da Praia, Palma i dr.). Zbog sukoba raseljenih je više od 730 000 (približno trećina stanovništva pokrajine), a poginulih najmanje 3300 (procjene sredinom 2021). Procjenjuje se da je islamističkih boraca od 3000 do 3500, a dijelom su povezani sa srodnim organizacijama na Bliskom istoku i u pojedinim afričkim zemljama. U protuterorističkoj borbi Mozambiku pomaže Rusija (ugovor o vojno-tehničkoj suradnji imaju od siječnja 2017), te neke zapadne zemlje (islamističkim oružanim napadima izložena su i pojedina postrojenja zapadnih energetskih kompanija koje istražuju ležišta nafte i plina). Od sredine 2021. oružanim snagama Mozambika u borbama pomaže oko 1000 vojnika iz Ruande, a angažirano je i oko 1500 vojnika iz Južnoafričke Republike.

Politički sustav

Prema Ustavu od 30. XI. 1990., Mozambik je republika, unitarna država predsjedničkoga političkog sustava. Na čelu je države predsjednik republike, koji je nositelj izvršne vlasti. Biraju ga građani izravno na općim izborima za razdoblje od 5 godina; moguć je izbor na dva uzastopna mandata. Vladu, kabinet ministara, sastavlja predsjednik republike. Zakonodavnu vlast ima jednodomni parlament, Republička skupština, koja ima 250 zastupnika, biranih na općim izborima za razdoblje od 5 godina. Pravo je glasa opće i jednako za sve državljane s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast u državi ima Vrhovni sud; sudbenu vlast na razini države obnaša i Upravni sud. Administrativno je država podijeljena na 10 pokrajina, na čelu kojih su guverneri, koje imenuje predsjednik republike; glavni grad posebna je administrativna jedinica. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 25. lipnja (1975).

Političke stranke

Fronta za oslobođenje Mozambika (Frente de Libertação de Moçambique – akronim FRELIMO), osnovana 1962., stranka je ljevice. U početku je bila revolucionarna oslobodilačka organizacija (1964–74. bori se protiv portugalske kolonijalne vlasti), a nakon postizanja državne neovisnosti 1975. uspostavlja jednostranački režim koji se održao do demokratizacije početkom 1990-ih. Na prvim slobodnim izborima 1994. osvaja natpolovičnu zastupničku većinu, kao i na svim sljedećim izborima (1999., 2004., 2009., 2014. i 2019). Iz stranačkoga su vodstva bili svi predsjednici republike: Samora Machel (1975–86), Joaquim Chissano (1986–2005), Armando Guebuza (2005–15) te Filipe Nyusi (od 2015., reizabran 2019). Članica je Socijalističke internacionale. Nacionalni otpor Mozambika (Resistência Nacional Mocambiçana – akronim RENAMO), osnovan 1975., stranka je desnoga centra. Od osnivanja do mirovnoga sporazuma 1992. bio je pobunjenička vojno-politička organizacija, a potom se reorganizira u stranku. U oporbi je od prvih slobodnih izbora 1994 (politički najjači protivnik vladajućem FRELIMO-u ostaje i nakon izbora 2019). Od 1979. do smrti 2018. predvodio ga je Afonso Dhlakama, a potom je stranački vođa Ossufo Momade. Stranka je članica Internacionale demokratskog centra.

Citiranje:
Mozambik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 30. 1. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42176>.