Mphahlele (engl. izgovor [əmfəlẹi'lei]), Ezekiel (Es’kia), južnoafrički pisac i književni kritičar (Pretoria, 17. XII. 1919 – Lebowakgomo, Limpopo, 27. X. 2008). Potekao iz južnoafričkih slamova; izobrazbu stjecao u domovini te u izbjeglištvu. Radio kao učitelj, novinar pa sveučilišni nastavnik. Dugo je živio u izbjeglištvu u Nigeriji, Keniji, Francuskoj i SAD-u. Proživjevši iskustvo aparthejda, posvetio se traganju za vlastitim kulturnim identitetom težeći definiranju pojma crnačke estetike. Kao pisac proslavio se autobiografijom Po Drugoj aveniji (Down Second Avenue, 1959) i njezinim nastavkom Afrika, moja glazba: autobiografija 1957–1983 (Africa My Music: An Autobiography 1957–1983, 1984) te autobiografskim romanom Lutalice (The Wanderers, 1971). Napisao je nekoliko zbirki priča: Čovjek mora živjeti (Man Must Live, 1946), Živi i mrtvi (The Living and the Dead, 1961), Vrijeme obnove (Renewal Time, 1988) i dr.; knjige kritika: Slika o Africi (The African Image, 1962) i Glasovi u vrtlogu (Voices in the Whirlwind, 1972).
