STRUKE:

Muljačić, Žarko

ilustracija
MULJAČIĆ, Žarko

Muljačić, Žarko, hrvatski jezikoslovac i filolog (Split, 2. X. 1922Zagreb, 6. VIII. 2009). Nakon studija romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu bio srednjoškolski profesor (Pula, Split), a zatim radio kao arhivist u Državnom arhivu u Dubrovniku (1950–53) i prikupio građu o hrvatsko-talijanskim i hrvatsko-francuskim književnim vezama u XVIII. i XIX. st., a na tome su poslije nastale mnogobrojne studije o prosvjetiteljstvu u Dalmaciji i o ulozi A. Fortisa. Kao asistent na Odsjeku za talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao 1955. tezom Tomo Basiljević-Bassegli, predstavnik prosvjećenja u Dubrovniku (tiskano u skraćenu obliku 1958). Upoznavši se sa strukturalizmom, u Dubrovniku je počeo intenzivno proučavati oporuke iz 1348. i druge srednjovjekovne latinske, mletačke i hrvatske dokumente u kojima su zabilježeni tragovi nedokumentiranoga dubrovačkoromanskoga govora, koji je izumro u XV. st. Glavni rezultat tih istraživanja njegov je habilitacijski rad (1960) Dalmatski elementi u mletački pisanim dubrovačkim dokumentima 14. st. Prilog raguzejskoj dijakronoj fonologiji i dalmatsko-mletačkoj konvergenciji (u Radu JAZU, sv. 327, 1962). Kao jedan od osnivača Filozofskoga fakulteta u Zadru, gdje je predavao talijansku, romansku i opću lingvistiku (docent od 1956., izvanredni profesor od 1961., redoviti profesor 1965–72), nastavio je proučavati starije i novije romanske relikte na istočnoj obali Jadrana i na Balkanu. Rezultatima nekih radova o klasifikaciji romanskih jezika, zasnovanoj na binarističkom vrjednovanju njihovih distanci, unaprijedio je romansku i opću lingvistiku. Kao profesor romanistike na Freie Universität Berlin (1973–88) uspio je prevladati »aristotelovski« model njem. sociologa i politologa Heinza Klossa i oformiti originalan relativistički pristup prikladan za proučavanje ne samo romanske, nego i opće standardologije. Pri kraju svoje profesure u Zadru objavio je kasnomu strukturalizmu odan Uvod u studij talijanskog jezika (Introduzione allo studio della lingua italiana, 1971) i Opću fonologiju i fonologiju suvremenoga talijanskog jezika (1972; tal. izd. Fonologia generale e fonologia della lingua italiana, 1969., poslije u 2 sv., posebno za opću, 1973., posebno za talijansku fonologiju, 1972; španjolski prijevod općega dijela 1974). Sveučilišni udžbenik Talijanska polica: bibliografski uvod u studij talijanskog jezika (Scaffale italiano: avviamento bibliografico allo studio della lingua italiana, 1991) posebno vodi računa o postignućima na polju varijacijske, sociolingvističke i pragmalingvističke škole. Filologiji se odužio prijevodom traktata O trgovini i savršenu trgovcu Dubrovčanina B. Kotruljevića, koji je opskrbio iscrpnim aparatom i objavio dvaput (1985., 1989; novo, dopunjeno izd. 2005), i monografijom Putovanja Alberta Fortisa po Hrvatskoj i Sloveniji: (1765–1791) (1996). Priredio za tisak znanstveni zbornik Talijanski i njegovi jezični varijeteti (L’italiano e le sue varietà linguistiche, 1998). Dopisni član JAZU, danas HAZU (1977), a strani dopisni član firentinske Accademia della Crusca (od 1989) i rimske Accademia Nazionale dei Lincei (od 1996).

Citiranje:
Muljačić, Žarko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42396>.