struka(e):

munjeviti rat, način izvođenja ratnih operacija u kojima napadač brzim i iznenadnim prodorima kroz nebranjene i slabije branjene bokove i međuprostore nastoji u što kraćem vremenu okružiti i razbiti protivnika, nanijeti mu što veće gubitke i prisiliti ga na kapitulaciju. Osnovu snaga kojima se takav rat vodi čine oklopne, mehanizirane i motorizirane postrojbe, zrakoplovstvo i zračne desantne snage. Teorijska podloga munjevitoga rata (njem. Blitzkrieg) nastala je potkraj XIX. st. u njemačkim militarističkim krugovima, a njezina je razradba nastavljena i nakon I. svj. rata. Tako je nastala doktrina koju su u II. svj. ratu provodile njemačke vojne snage, od agresije na Poljsku u rujnu 1939. do poraza pred Moskvom potkraj 1941. Operacije munjevitoga rata uvijek su se provodile na sličan način: u napad se kreće istodobno s objavom rata ili bez nje, u prvim satima bombardiraju se glavni gradovi te glavna gospodarska i administrativna središta, iz uporabe se izbacuje najveći dio zračnih luka i zrakoplova, oklopne postrojbe radijalno napadaju na širokoj fronti i prodiru u unutrašnjost protivničkoga teritorija, sijeku obranu u više izoliranih dijelova, spajaju se u većoj dubini i prepuštaju uništenje i predaju okruženih snaga mehaniziranim i motoriziranim postrojbama, koje slijede za njima. Iako se naziv munjeviti rat danas manje rabi, slične se voj. teorije i dalje javljaju, a jedan je od imperativa suvremenoga vođenja rata što odlučnije, prije i brže osvojiti protivničke stožerne točke, kako bi se rat završio u najkraćem mogućem vremenu, uz najmanje moguće žrtve.

Citiranje:

munjeviti rat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/munjeviti-rat>.