Muradbegović, Ahmed, hrvatski i bošnjački književnik i kazališni djelatnik (Gradačac, 3. III. 1898 – Dubrovnik, 15. III. 1972). Završio Državnu glumačku školu (1922) i Filozofski fakultet (1930) u Zagrebu, gdje je od 1921. nastupao kao glumac i pomoćni redatelj u HNK-u te bio profesor na Glumačkoj školi i gimnaziji. Bio je intendant sarajevskoga kazališta (1941–45), redatelj i umjetnički voditelj kazališta u Tuzli (1949) i Dubrovniku (1954–56), potom ravnatelj banjolučkoga kazališta (1956–60). U književnosti se javio zbirkom Haremska lirika (1921). Novelističke zbirke, bošnjačke tematike, pisane su pod utjecajem ekspresionističke poetike (Nojemova lađa, 1924; Haremske novele, 1924; Svijet u opancima, 1936; U vezirovim odajama, 1941). Najviše je priznanja stekao dramama, osobito ekspresionističkom dramom Bijesno pseto (1926), o borbi osamljena pojedinca s gomilom, za koju je dobio Demetrovu nagradu. Drame je većinom objavljivao u časopisima, izvođene su u kazalištima u Zagrebu, Sarajevu, Banjoj Luci, a i na inozemnim pozornicama (Mlinar Andrija, 1930; Majka, 1933; Na Božjem putu, 1936; Husein-beg Gradaščević, 1942; Rasemin sevdah, 1942; Ljubav u planini, prema libretu što ga je Muradbegović napisao za Moranu J. Gotovca, 1943., i dr.). Objavio je i povijesnu studiju Omer-paša Latas u Bosni (1944).
