mušketir (njem. Musketier < franc. mousquetaire < tal. moschettiere), vojnik naoružan musketom, koji je od XVI. st. djelovao u sastavu kopnenih vojski mnogih europskih zemalja. Bili su sastavni dio pješaštva i konjaništva, pri čem su konjanici koristili lakšu vrstu muskete, koja je bila ovješena o sedlo. U Francuskoj su u XVII. st. odredi mušketira bili tjelesna straža kardinala Richelieua, a potom Mazarina, nakon čije su smrti prešli u kraljevsku službu (za Luja XIV.). Njihovi su odredi u Francuskoj bili ukinuti početkom XIX. st., a u Njemačkoj su bili aktivni do početka XX. st. Tijekom povijesti mušketiri su bili čestom temom likovne umjetnosti (Rembrandt, J.-L. E. Meissonier) i književnosti, a termin je u XIX. st. popularizirao francuski književnik A. Dumas otac, čiji je roman Tri mušketira (1844) poslužio kao temelj za mnoga potonja umjetnička ostvarenja.
