mutezilizam

mutezilizam (prema arap. mu‘tazila: oni koji su se izdvojili), islamska teološka škola nastala u VIII. st. u Basri (Irak) kao pokušaj da se razumom pronađe srednji put između nevjere i naivnoga fideizma. Možda ima i političku pozadinu, kao posrednički pokušaj pomirenja između četvrtoga kalifa Alija i njegovih pristaša (šijita) te Ajšinih pristaša (sunita). Osnivanje škole pripisuje se dvojici teologa, Vasil ibn Ati i Amr ibn Ubajdu. Pod utjecajem grčke filozofije, mutezilizam je razvio islamsku dogmatiku koja se znatno razlikuje od službene sunitske. Teološko naučavanje sadrži nekoliko glavnih postavki: strogi monoteizam i odbijanje antropomorfizma, radikalnu transcendentnost u shvaćanju apsolutne Božje pravde i humanosti; čovjek slobodno bira između dobra i zla pa će biti nagrađen i kažnjen prema tom izboru. Vjernik zaslužuje kaznu zbog počinjenih grijeha, ali ipak manju od nevjernika. Dopušta se uporaba sile radi odvraćanja od zlih djela. Potkraj IX. st. potisnuo ga je ašarizam, koji je pomirio filozofsko razmišljanje s islamskom tradicijom. Otada je mutezilizam u sunizmu bio progonjen pa tijekom XIII. st. nestaje. Tragovi škole sačuvali su se u šijizmu. – Pristaše mutezilizma nazivaju se muteziliti.