Nacionalna garda (franc. Garde nationale), naziv za oružane formacije građana u Francuskoj u XVIII. i XIX. st. Nacionalna garda razvila se iz civilne policije i, za razliku od redovne vojske, birala je svoje zapovjednike, a građani su obavljali službu ne napuštajući svoje zanimanje. Nakon pada Bastille, 14. VII. 1789., odredi civilne policije u Parizu izabrali su za zapovjednika generala M. J. du Motiera La Fayettea, i na njegov prijedlog prihvatili naziv Nacionalna garda. U prvoj fazi Revolucije Nacionalna garda bila je sastavljena uglavnom od imućnijih slojeva građana. Nakon saziva Konventa 1792. u nju su ušli i oni koji su pripadali nižim slojevima. Pod zapovjedništvom F. Hanriota imala je značajnu ulogu u svrgavanju žirondinaca (1793) i u jakobinskoj diktaturi. Za vladavine Napoleona I. Bonapartea Nacionalna garda gotovo uopće nije djelovala. Tek kada je 1814. zaprijetio napad drugih europskih sila na francuski teritorij, car je dopustio njezinu reorganizaciju. Burboni ju nisu smatrali pouzdanom, pa su ju raspustili 1827. Uspostavljena je ponovno za Srpanjske revolucije (1830), i opet pod La Fayetteovim zapovjedništvom. Isprva je podupirala režim Luja XIX., ali, zahvaćena potonjim općim nezadovoljstvom, prešla je Revoluciji 1848. Raspuštena 1852. nakon državnog udara Napoleona III., ponovno je uspostavljena tek nakon pada Drugoga Carstva 1870. Sudjelovala je u obrani Pariza, a osobito značajnu ulogu odigrala je u revolucionarnom ustanku i proglašenju Komune 18. III. 1871. Raspuštena je nakon pada Komune. – U revolucionarnim godinama 1848–49. ustanici su osnovali Nacionalnu gardu najprije u Austriji, a zatim i u nizu njemačkih država te u Italiji (Rim, Toskana, Pijemont). Za Svibanjskog ustanka revolucionari u Beču osnovali su Centralni komitet Nacionalne garde, koji je odigrao značajnu ulogu u ustanku. – U SAD-u je Nacionalna garda (National Guard) vojna organizacija ustrojena po pojedinim saveznim državama. Pod zapovjedništvom je guvernera, a sastoji se od postrojba kopnene vojske i zrakoplovstva. Zadaća joj je čuvanje mira, reda i javne sigurnosti tijekom izvanrednih stanja u saveznoj državi u kojoj je organizirana, a ujedno čini pričuvne snage koje, po odluci predsjednika SAD-a, kao dio federalnih snaga djeluju radi zaštite općih državnih interesa.
