TRAŽI DALJE:
STRUKE:

narod

narod.

1. Velika skupina ljudi istog ili sličnog ekonomskoga, društvenog i političkog položaja, po kojem se razlikuje od gornjega društvenog sloja; puk. Društveni izvor modernih revolucija i legitimacijska osnova demokratske vlasti i suverenosti (demokratski populizam), te političkih pokreta ili stranaka koji se suprotstavljaju liberalnoj demokraciji (autoritarni populizam, plebiscitarna demokracija), okrupnjivanju vlasništva (populizam »maloga čovjeka«; narodnjaštvo) ili kapitalizmu (boljševizam; fašizam), pozivajući se na interese širokih slojeva društva: seljaka, radnika, gradske sirotinje, sitnih obrtnika, nižih činovnika i dr. U političkoj povijesti »narodni ustanci« označavaju pobune nižih društvenih slojeva uzrokovane ekonomskim (npr. seljačke bune) ili političkim nepravdama (npr. predaje o hajducima). Termin »narodne demokracije« neko je vrijeme označavao bivše socijalističke zemlje, a »narodni kapitalizam« ekonomsku politiku britanske premijerke M. Thatcher u smjeru privatizacije javnih dobara i u korist malih vlasnika ili poduzetnika.

2. Zajednica ljudi koja povijesno prethodi oblikovanju nacije, članovi koje su svjesni svojega zajedništva i u tom smislu povezani osjećajem međusobne pripadnosti i privrženosti. Za takvu je zajednicu svojstven zajednički teritorij, s kojim se njezini pripadnici u potpunosti poistovjećuju, te određeno jezično zajedništvo, tradicijska kultura, vrjednote, težnje, ambicije i sl. Starija etnološka i sociokulturna antropološka teorijska usmjerenja tretirala su narod kao statičnu socijalnu i kulturnu kategoriju u kojoj se zajedništvo ostvarivalo isključivo uz pomoć objektivnoga kulturnog sadržaja. U Hrvatskoj, osobito pod utjecajem A. Radića, utemeljitelja etnologije kao samostalne znanosti, narod je sociokulturno bio određen dvojno: prema Radiću, narod su u užem smislu činili seljaci, a »odnarođeni dio naroda« bila su tzv. gospoda, tj. viši društveni slojevi. Slijedom toga samo su seljaci »pravi narod« i nositelji narodne kulture. Novije teorije (osobito one s kraja XX. st.) smatraju narod višedimenzionalnom i dinamičnom kategorijom, kojoj je zajedništvo temeljno obilježje. Ono se također ostvaruje kroz kulturni repertoar, no kako se kulturni sadržaj stalno mijenja, društveni, povijesno-politički, gospodarski i drugi čimbenici određuju što će neku zajednicu činiti narodom. U toj se višedimenzionalnosti ključnim smatra subjektivan osjećaj pripadnosti, privrženosti i međusobne solidarnosti skupine ljudi koji žive na istom prostoru (domovina), dijele zajedničku povijesnu sudbinu i sveukupnu kulturu.

3. Isto što i nacija, tj. politički osviještena etnija koja prisvaja pravo na državnost, odnosno ukupnost ljudi povezanih osjećajem zajedništva i istovjetnosti u povijesti, tradiciji, vjerskoj pripadnosti, jeziku i dr. U modernoj epohi, pod utjecajem nacionalizma, dolazi do međusobnoga približavanja kolektivnog identiteta, političkih sklonosti i načina života donjih i gornjih slojeva društva, te populističkih i nacionalističkih težnji. Pritom je seljaštvo najsporije prihvaćalo promjene, pa se može reći da narod postaje nacijom tek kada nacionalnu ideju prihvati seljaštvo (Eugen J. Weber).

Citiranje:
narod. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42981>.