naturalno gospodarstvo, oblik organizacije proizvodnje u kojem se proizvodi rada ne razmjenjuju putem tržišta nego ih izravno troše oni koji su ih proizveli ili se dijele onima koji po društvenoj solidarnosti, običajnom pravu ili političkom uređenju imaju pravo na udio u proizvedenim dobrima. Takav oblik društvene proizvodnje odgovara zajednicama s nedovoljno razvijenom diobom rada, koje svoje individualne i kolektivne potrebe zadovoljavaju pretežito lokalnim resursima i čije društvene institucije i odnosi omogućavaju da proizvodi bez posredovanja individualne razmjene dođu do potrošača. Takvi oblici društvene organizacije proizvodnje prevladavali su u većem dijelu ljudske povijesti od prvobitnih zajednica, antičkih društava i feudalnih sustava, sve do uspostave tržišnoga sustava proizvodnje i raspodjele u novome vijeku. Feudalni sustav najrazvijeniji je oblik naturalnoga gospodarstva, u kojem su odnosi vlasništva i korištenja zemljišta, podjela proizvoda između različitih razina feudalne hijerarhije te materijalne obveze pojedinih društvenih skupina prema feudalnoj državi bile precizno utvrđene u količinama proizvoda i izravnoga rada. Neki oblici naturalnoga gospodarenja sačuvani su sve do danas, posebno na seljačkome gospodarstvu, a očituju se i u solidarnoj pomoći i samopomoći.
