struka(e):
Nehru, Jawaharlal
indijski političar i državnik
Rođen(a): Allahabad, 14. XI. 1889.
Umr(la)o: New Delhi, 27. V. 1964.
ilustracija
NEHRU, Jawaharlal

Nehru [ne'hru], Jawaharlal, indijski političar i državnik (Allahabad, 14. XI. 1889New Delhi, 27. V. 1964). Uz M. Gandhija bio je glavni vođa pokreta za indijsku neovisnost i prvi premijer neovisne Indije. Nositelj je titule Pandit (učitelj). Rođen je u brahmanskoj obitelji podrijetlom iz Kashmira, sin Motilala Nehrua, poznatog odvjetnika i političara, istaknutoga člana Indijskoga nacionalnoga kongresa (INC). Studirao je prirodne znanosti u Cambridgeu (1907–10) i pravo u Londonu (1910–12). Nakon povratka u Indiju započeo je odvjetničku praksu u Allahabadu, ali ju je ubrzo napustio i posvetio se političkom djelovanju. God. 1916. na sjednici INC-a upoznao je Gandhija, koji je na nj snažno utjecao svojom strategijom nenasilnog otpora britanskim kolonijalnim vlastima. Sudjelovao je u Gandhijevim kampanjama građanske neposlušnosti 1920–22. i 1930–34. Prvi je put zatvoren 1921., a u iduće je 24 godine bio zatvaran osam puta, pa je ukupno u zatvoru proveo više od 9 godina. God. 1923–25. i 1927–29. bio je glavni tajnik INC-a. Predsjedao je na zasjedanju INC-a u Lahoreu 1929., na kojem je prvi put kao politički cilj bila istaknuta potpuna neovisnost Indije. Iako ga je Gandhi kao nasljednika službeno odredio tek 1942., već potkraj 1920-ih Nehru je stekao veliku popularnost, posebno među mlađim intelektualcima, zahvaljujući svojoj viziji modernoga razvoja Indije. Kako bi spriječio daljnju radikalizaciju lijevoga krila INC-a i Nehruovo skretanje u lijevi ekstremizam, Gandhi mu je dao podršku, pa je 1929. Nehru prvi put postao predsjednik INC-a, a na tom je položaju bio 1936., 1937., 1946. i 1951–54. Uoči i tijekom II. svjetskog rata Nehru je sve više samostalno istupao. Za razliku od Gandhija, zalagao se za pomoć Indije Velikoj Britaniji u ratu protiv fašizma, ali pod uvjetom da Indija postane samostalna država. Nakon rata produbljen je sukob između muslimana i hindusa koji nije dopuštao stvaranje samostalne države na području cijelog Indijskoga potkontinenta, što je navelo Nehrua da prihvati plan podjele. Dana 15. VIII. 1947. razdvojeni Indija i Pakistan dobili su neovisnost, a Nehru je postao premijer i ministar vanjskih poslova Indije. Na tom je položaju ostao sve do smrti. Nasuprot Gandhiju, koji se oslanjao na tradicionalne vrijednosti i prastaru indijsku kulturu, Nehru je zastupao ideje sekularizacije, borbe protiv kastinskoga sustava, poboljšanja prava žena, demokratizacije, uspostave socijalne jednakosti i socijalističke privrede. Na vanjskopolitičkom je planu istupao protiv kolonijalizma i vodio politiku miroljubive koegzistencije. Jedan je od inicijatora Bandunške konferencije afričkih i azijskih država 1955. kao i jedan od utemeljitelja pokreta nesvrstanosti te sudionik prve konferencije nesvrstanih u Beogradu 1961.

Citiranje:

Nehru, Jawaharlal. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/nehru-jawaharlal>.